РТВ Теорија и пракса

izlazim iz brodiča, spasavam se, bežim iz kamere, iskoračujem na ploveče ostrvce, jesam li to stao na loptu pitam se, hvatam se za trsku da ne padnem u vodu, planeta se Ijulja, naginje, uspravlja kao one igračke što staju na noge kako god ih ostavili, splavić od vodenog bilja, algi i trava, isprepletalo se i umnožilo rastinje pa se otkinulo od dna, prekrilo jezerca i lagune, zaplovilo, može se hodati po plovećem cveću, a s proleća kad nadođe reka i übrzaju struje, za vreme velikih kiša, otkidaju se komadi plovećih leja, na hiljade šarenih splavova krstari močvarom, traži put do Dunava i do mora, seobe ostrva, i ja se sada selim, pobegao sam iz kvadratnog kaveza, neka švenkuje ko hoće, oslobodio sam oha oka, bez krana sam se ispeo na sam vrh planete, ploveći kilimandžaro, okrećem se oko sebe, zastajem jer kroz trsku odjednom vidim na komadiču izdignute zemlje stoji nestvarno visok čovek, grdosija od čoveka, kraj njega koliba od pruča, ramena mu je, baštica s razbacanim kupusom kao u čoveče-ne-ljuti-se, opustošeni, odrani strukovi paradajza, tri mačke i četiri vrbova stabla s malo lišća i dve-tri potkresane grane da li je čovek sad postao od vrhe ili su vrbe do maločas bile Ijudi pitam se, na najbližem drvetu razapeta nekakva krila, veća od njega, silazim s kilimandžara, vraćam se u hrodić, poslušno stajem iza kamere, svet se sužava, piljim kroz kvadratni okvir, virim kroz špijunku nema više ni levo ni desno ni gore ni dole, ima samo naped, samo pravo, jedan jednini total, probijamo se kroz trsku, u kadar ulazi obala s kolibom, pramac naleče na blato, izdiže se, Ijudi izlaze, tako su se iskrcavali osvajači novih zemalja, grdosija stoji na svom uzvišenju, Guliver iz Velike Močvare, ne pomera se, prilazimo jedan po jedan, rukujemo se, šake nam propadaju u njegovoj kao da se hvatamo za ivucu bačve, u krupnom planu čovekovo rumeno lice, osmejak došao do samog kraja, tu se ukočio, glava iz muzeja voštanih figura, Atahualpa Inka kad su stigli Španci, smešak kao izraslina na licu, neočekivani upad u neko drugo vreme, tajanstveni fleš-bek, sve je sklepano na brzinu, i njega je neko sklepao na brzinu, rapave šake i islikani obrazi

133