РТВ Теорија и пракса

riba iz pokrštenja Jovanovog, pala s ikone, drhti na crnom drvetu, padaju štuke s jarkim pegama, šarančići, rakovi i krkušice što ih deca u šarenim kapicama štapovima od trske pecaju na reci Jordanu kako je ovde zimi, Petre, pitamo, harašooo, kadar se širi, čamac je pun riba, razdanjuje se, iz offa labudov krik, pod jutamjim crvenilom Petar izgleda nekako veči leeebeeeđ kaže tiho, promrmljao je to za sebe, očekivao labudov glas, to je bilo oglašavanje jutamjeg časa, izbijanje sata iz sela skrivenog u močvari koje stranci ne posećuju, senka od oblaka ili labudovog krila putuje dugo njegovim licem, nebom se razliva vino iz Kanala svetog Đorđa daaaa kad zazimi po kanalima leeeed ne može više čamcem pokupim sve idem veslam svojoj kuči u Sulinu ni mačke više ne bi mogle čekam proleče ponekad kad nema leda za vreme zimskim južnih vetrova dolazim samo ргеко dana na Veliko Jezero veslam od jutra do večeri dan provedem za veslom a dan je zimi kraaaatak švenk po jezeru, izlazi sunce, nebo bledi, odasvud nadiru ptice o krilima još ni reči, ne znam kako da počnem, kako da ih nazovem, čekam da reči dođu same ali umesto mojih njegove reči dolaze same, progovara prvi

136