РТВ Теорија и пракса

čamca dobacuje ribu, one ih cele gutaju, Ijudi izlaze željni čvrste zemlje, raspakuju stvari, pripremaju sprave za snimanje, on ne zna kud bi sa sobom, smeo se, prilazi kabanici, širi krajeve, sada je još veča, čisti bele mrlje od ptica kojima mačke ništa nisu mogle, odmiče se korak dva, zatim se okreće, zauzima pozu za nekakvu porodičnu fotografiju, mi još uvek nismo spremni, opominjemo ga ali on više ništa ne čuje, ukopava se u blato, pritiska one ručerde uz telo, ispravlja glavu, trepće, pritajio se kao da nije onoliki koliki je nestaje među stvarima što ga okružuju, on, onako pritajen kao buba kad se napravi mrtva, vrbe i kabanica, sad su neodvojivi, to više nije Petar, neće da bude Petar, Ijudsko meso sliveno u skulpturu od blata, drveta, platna i ulja, kamera će da urami sliku, miruje Petar i ćeka kao da dolazi sudbina, momci najzad sklapaju sprave, postavljaju mitraljez, sve čeka znak, miriše riba, mjauću mačke, otpočinje mrtav i beskoristan tajac, tišina koja se ne pomera, stoji u mestu kao vreme pod zemljom, vreme davno sahranjenih, padaju prve komande, uzvici odjekuju močvarom nekako tupo, crveni znak na kameri svettuca, kroz redenike teče traka, bešumni pucnji u prazno, objektivi bleskaju na suncu, vatre iz ustremljenih cevi, kada bi Petar pomišljam, kada bi ovako veliki sada oživeo, izišao iz skulpture, krenuo ka nama, zgrabio ručerdama, o zemlju tresnuo sprave, pobacao nas u čamce, gumuo niz reku, počupao vrbe, ogmuo se kabanicom pa zamahnuo krilima i odleteo za labudovima ali Petar nije Polifem, ćuti, pogružio se, zagleda nešto među glavicama kupusa preko ograde u bašti, ako uopšte nešto vidi, slika se vrlo sužava, gledam kroz mikroskop crveno okruglo lice, ipak su žive oči, pritajio se Petar, vidim čeka nešto, sluti nekakav znak, ima nekakav dogovor osluškuje labudove, odgoneta poruke predaka, lovci su opet stigli, bilo je i biče ih, od nekih nezagaslih požara rumeno je njegovo lice, tutnjave i topot nahiraju kožu, seobe, pustinje i močvare, sve se pod njom oglašava, pokreče se meso oko usta kao kad pod peskom rije krtica, Petar otvara usta ali iz njega izlazi glas nekog

139