РТВ Теорија и пракса

osnovni zadatak u savlađivanju idejno-estetske osnove reditelja u ovim dramskim medijima? Nemojte me shvatiti kao jeretika, ali ja sam protiv svake mistifikacije profesije. I da neke pojmove raščistimo. Pozorišni reditelj nije autor več - izvođač ili realizator. On ni po svetskim zakonima nema autorstvo nad svojim predstavama, jer njegovim radom ništa nije fiksirano, več samo tumačeno. Glumac na svakoj predstavi može igrati drugačije, prema svom nadahnuču ili memoriji, a svaki gledalac iz predstave bira i gleda ono što on hoče. Na velikom scenskom prostoru. On može gledati i sporednu ulogu, ako to voli, on „kadrira” prema svojim afinitetima. Prema tome, reditelj u pozorištu je neka vrsta dirigenta koji tumači glumcima partituru teksta, pomaže im da stvore likove, pravi ritam igre i vizualizaciju scene, ali on ništa ne može da autorski „zaustavi za večnost”. Radio-režija je isto tako osobena. Ona ima samo jednu dimenziju - zvuk. Pomoču reči, šumova i muzike reditelj pokušava da dočara sve ono što mu je tekst dao kao preduslov. Teška stvar, jer vas tera da režirate žmureči, da vam slika ne odvlači maštu. I TV režija ima osobenosti. I to bitnih. U pozorištu i na filmu vi znate da če gledaoci pomno pratiti ono što ste vi radili, oni su zatvoreni u sali i mraku, predani vama i vašem „stvaralaštvu”, a kada radite za televiziju odmah morate misliti na to da če se to gledati ~uz put”, uz kafu, rakijicu, razgovore... Jedini pravi stvaralac i autor, među rediteljima, je filmski reditelj. On je tu važniji i od pisca scenarija i od glumaca, jer on montira kadrove, pa i njihovu igru, po svom izboru, mišljenju i sudu. On polaže u rediteljske sekvence i ton i šumove, daje ritam... On je sve. Zato je na filmu reditelj pravi autor. Što on uradi - urađeno je, što on upropasti - upropaščeno je, Koje su sličnosti i razlike režije u pojedinim dramskim medijima? Može li se govoriti o režiji u drugim umetnostima i na koji način se kao takva emanira? Postoji li „režija” u svakidašnjem životu (društvo,

185