РТВ Теорија и пракса

televiziji i ostvarivanju njihove dramaturško-estetske osnove? Svi mi znamo, makar u principu, šta je smešno. Očigledan primer: ministar sa cilindrom ide ulicom, dok mu okolni poltroni pljeskaju. On ondk upadne u otvoren šaht i publika crkne od smeha. Ali ako u isti šaht upadne neki siromašak ili neki bogalj svi su na ivici plača. Međutim, smešno nije svima podjednako smešno. Ne mislim samo na različita shvatanja humora među raznim narodima i kulturama, na več suštinske razlike između anglosaksonskog i, recimo, galskog pravljenja vica, več i na različitosti u afinitetima prema smešnom u jednoj sredini. Takozvani „običan narod” kod nas voli onaj najdirektniji i često najprizemniji način humorističkog istraživanja. Neka kao primer posluže tzv. novokomponovane filmske komedije sa dosta ačenja, mucanja, saplitanja itd. ... Humor sa elementima satire i ozbiljnijim komediografskim pristupom više se dopada izobraženijem gledaocu i čitaocu, a pomalo apstraktno „intelektualističko” retko kod koga da izaziva smeh. Dosta teško se prave i primaju parodije i groteske, jer one traže ne samo izuzetnu preciznost i maštovitost kod reditelja več i određena predznanja kod publike. Ako smem da se pozovem na svoje iskustvo, rekao bih: publika pre svega, u večini, voli da gleda komedije u kojima se događa nešto prevashodno u atmosferi gde su junaci njoj slični, a onda se oni dovode u smešne situacije, uz duhovite i pomalo šašave replike. Najviše se smeje realističkoj koncepciji komedije u kojoj može da se identifikuje sa junacima. Ako je postavka pomalo apstraktna ili kad komad postavimo kao grotesku, Ijubitelja smeha je več manje. Navešču vam jedan primer: moja komedija Bog je umro uzalud igrana je sa velikim uspehom u teatru i na filmu. Tema pomalo pomerena i na granici apsurda jer je priča o dva brata blizanca, radniku i visokom rukovodiocu, koji zamene mesto u društvu, pa i u ijubavi. Gde god je igrana kao realistička predstava sa likovima koncipiranim kao obični ijudi - predstava je odlično primana. Ali, prisustvovao sam predstavi u Hrvatskom narodnom

187