РТВ Теорија и пракса

Ali prvi uređaj za snimanje, magnetsko zapisivanje zvuka, „Telegrafon” konstruisao je Danac Valdemar Poulsen i prikazao ga 1900. godine na svetskoj izložbi u Parizu. Uređaj je izazvao veliko interesovanje i dobio „Veliku nagradu”. Godine 1907. Poulsen usavršava uređaj, ali pored svega magnetofonsko beleženje zvuka nije z.adobilo veče značenje i palo je u zaborav. Amerikanci Erlson i Karpenter patentirali su 1927. godine metod snimanja sa naizmeničnim predmagnetisanjem. Iste godine Nemac Pfleumer patentira nosač tona u obliku trake od papira ili plastične mase na koju se panosi sloj magnetskog materijala u prahu, Kurt Stile otpočinje proizvodnju uređaja za snimanje zvuka upotrebljavajuči kao nosač tona čeličnu žicu. Godine 1930. Blatner u svom uređaju nazvanom Blaterfon upotrebljava čeličnu traku širine 3 mm i brzine 1,5 m/s. Na velikoj izložbi u Berlinu 1935. godine AEG prikazuje magnetofon, a IG-farben prvu magnetsku traku sa plastičnim nosačem. Posle drugog svetskog rata magnetofon dobija sve značajniju primenu u programima radija i u industriji gramofonskih ploča. Danas je niz delatnosti nezamisliv bez magnetofona. Upotrebom generatora tona pri muzičkim istraživanjima omogučeno je stvaranje elektronske muzike, Višekanalni sistem i miks-pultovi dovode do transponovanja zvuka montažnim procesom Propuštanjem kroz filtere, ulivanjima u druge zvučne tokove, promenama brzine kretanja trake, elektroakustičkim preobražajima zvuka stvoreno je široko polje kombinacija koje može ovekovečiti i reprodukovati. Pod originalnim radijskim zvukom podra/umevamo „radiofonične sadržaje” čiji je nastank nezamisliv van radijskog medija. Svojom tehničkom bazom studio omogučuje snimanje glasova, šumova, ambijenata i muzičkih sadržaja - a stvaranjem specifičnih odnosa između ovih elemenata dopušta kreiranje novog zvučnog biča, rađa samosvojni oblik zvučne

198