РТВ Теорија и пракса

Obilje zvučnog materijala na kome je zapisana duhovna istorija modernog doba u smislu trajanja, odnosno čuvanja, ima različitu sudbinu, ali večinom se gubi u nepovrat. Radio-programi svojim shemama uglavnom obuhvataju največi deo zvučne produkcije ali mnoštvo dragocenih zapisa nestaje onog trenutka kada odgovori potrebama dnevnog programa radija. U organizaciji radija, međutim, postoji metod i način čuvanja vrednog i značajnog zvučnog materijala (umetnička dela, dokumentarni materijali od izuzetne istorijske važnosti...). Zatvoren u arhivama radija, zvučni zapis nije ostvario svoje pravo mesto u kulturi XX veka. POTREBE I REALNE PRETPOSTAVKE ZA OSNIVANJE MUZEJA ZVUKA a) Zvučni zapis kao jedinstvena kategorija beleženja duhovnih sadržaja, predstavlja kulturno i dokumentarno blago svakog naroda. Svest o ovoj činjenici nameče zahtev za sakupljanjem, sistematizovanjem i čuvanjem zvučnog materijala na jednom mestu u Muzeju zvuka. Tako sakupljen i sistematizovan zvučni materijal nudi se daljoj naučnoj i kulturnoj primeni. Ovi elementi čine osnovne pretpostavke o potrebi da se tako obimna i značajna kulturna aktivnost sistematizuje i čuva na bibliotečkim principima. b) Biblioteka grada Beograda (u daljem tekstu Biblioteka) i Radio-Beograd svojim izraženim interesom i materijalnim mogučnostima čine realnu osnovu da se ideja o postojanju Muzeja zvuka i njegovoj aktivnoj funkciji u kulturi naših naroda pokrene i ostvari. Ostvarujuči ovakve ciljeve, Biblioteka bi postala aktivan subjekt kulture zvučnog zapisa. U daljoj budučnosti nužno je povezati Muzej sa Univerzitetom, naučnim i stručnim institucijama i drugim činiocima javnog života, i to ne kao sa poslovnim partnerima, več kao sa činiocima koji su učestvovali u kreiranju programa razvojne politike.

200