РТВ Теорија и пракса

nego okolnošću da roditelji pripadaju uskoj intelektualnoj skupini čiji nalazi ne moraju imati opštije važenje, što inače priređivač ističe da bi, jačim vezivanjem uz status porodice, načelno relativizovao uočene probleme i izvedene zaključke. Pitanje o značenju knjige našem čitaocu postavlja se i nezavisno od takve ograde. Treba reći da ćemo prepoznati veći broj situacija i njihovih dinamičkih činilaca o kojima izveštavaju britanski roditelji i da mnoge imaju za nas smisla, јег se zasnivaju na elementima zajedničkog civilizacijskog i komunikacijskog iskustva. Ali, naravno, svi iskazani stavovi i okolnosti ne mogu se preneti i na naše domove. Različita već po opremljenosti i standardu domaćinstava, britanska porodica ima drukčiju ekonomsku pozadinu, organizaciju života, svakodnevicu i društveno-kulturno okruženje. Reč je svakako i o drukčijoj televiziji, iako se u tekstovima navode i nama znane emisije iz uvezenog programa. Razumevanju iskaza dosta doprinose i ovlašne sadržinske i vrednosne karakterizacije pojedinih emisija od strane roditelja. Univerzalne tendencije strukturisanja televizijskog programa i reakcije mladih na takve tendencije, međutim, čine nam jasnijim razlike u konkretnom gledalačkom vidokrugu i stavovima britanskih očeva i majki. Ipak, ostavljeni smo pred dilemom koliko se ovde izložen odnos mladih prema televiziji diferencira stvarnim sadržajem ih mogućnostima roditelja da ga vemo i podrobno analizuju. Upoređivanje sa nalazima iz istraživanja u našim domovima ukazuje takođe na značaj sastava porodica i statusa roditelja. Na proširenoj uporednoj osnovi možda bismo ustanovili da se odnos prema televiziji kod nas oblikuje na shčan način u sličnim domaćinstvima. A time bi se neki elementi procesa masovne komunikacije objašnjavali pre odlikama porodične nego globalne društveno-kulturne sredine.

Slobodan Canić

159