РТВ Теорија и пракса

Radoslav Lazić

HUMORISTIČKI MEMOARI REDITELJA

Radivoje Lola Đukić, Sklerotični memoari, Novo delo, Beograd, 1987

PRILOGISTORUI BEOGRADSKE TELEVIZUE Naslov ovog osvrta na knjigu Sklerotični memoari Radivoja Lole Đukića (1923, Smederevo) mogao bi glasiti i Rediteljski memoari humorista, a čitalac prikaza ove autobiografije ne bi bio izneveren, jer se odista radi o dvostrukoj ličnosti jednog od naših najangažovanijih reditelja i pisaca humora i satire. U svom svestranom umetničkom i praktičnom delovanju Đukić je bio i ostao reditelj smeha i komike. On je prvi i najplodonosniji naš posleratni interdisciplinami reditelj i komediograf. Ogledao se i kao reditelj i kao pisac humorista i satiričar u pozorištu, filmu, radiju i televiziji. I svuda gde je radio činio je to pasionirano, popularno i nadasve medijski pristupačno jezikom visoke profesionalne angažovanosti i jednostavnosti. Da ne bih plakao, reSio sam da se smejem ipodsmevam tako će Đukić zabeležiti svoje načelo mukotrpne humorističko-satirične radionice koja je tohko učinila za masovnu poetiku naše humorističke zbilje olakšavajući brojnim žiteljima godine, pa i decenije ne baš tako lagodnog življenja na našim meridijanima. Đukić se javio u doba kada su smeh, humor, satira i komika bih preka potreba društvenog življenja. Oslanjajući se na tradiciju i sistem Nušićeve komediografije Đukić je sa saradnicima uspevao

160