РТВ Теорија и пракса

nepravedno zaboravljenog pisca Nikolaja Smirnova. - ,A on je retko dozvoljavao sebi da übaci u razgovor samo kratku beznačajnu rečenicu koja se sastojala samo od dva zvuka: - ,Da'? Ali u ovome su bili i vera, i čuđenje, čak i oduševljenje, i što je najznačajnije bodrenje posle kojeg je postojala želja da se još mnogo govori'. Dobar pripovedač može postojati samo kod dobrog slušaoca. .Događa se čak da se i obmanjuje - kako vi kažete - ali mora se' - otvoreno govori režiserka-dokumentaristkinja M.Golodovska.- „Praviš se da ne znaš ništa posebno o profesiji ili momentima iz života sabesednika, čak i ako ti je to poznato. Je li to iskreno? Naravno da ponekad tu iskrenost raspaljuješ u sebi. Intervjuer je, u izvesnom smislu, i glumac. Ali istovremeno mora da se bar za trenutak udalji - ,Zar vas to ne interesuje?' Oči postaju mutne. Kontakt je duboko intiman proces. Čoveku je mnogo lakše da govori kada se vi osmehujete i zajedno sa njim negodujete. Pa, neka to bude i na štetu kompozicije kadra, na štetu osvetljenosti mesta, na štetu fotografskog kvaliteta slike - samo da se sačuva duševno stanje tvog junaka". Često stvaranju polja poverenja pomaže Jičnost iz tvoje sredine". Možeš da se učiniš kao stari prijatelj, zemljak, junakov školski drug. Stupajući u svojevrsnu zaveru sa takvim saučesnikom snimanja, reditelj mu, između ostalog, poverava da postavlja takva pitanja koja bi dala željene odgovore. Poznati probni pilot za stolom u kafeu sreće se sa starim prijateljem (njegovim ordonansom za vreme rata, a sada profesionalnim trenerom jahanja). -„Nedavno sam čitao časopis .Uzgajanje konja i sport' - u pola glasa priča pilot, junak filma - ,a tamo fotografija. Konj veka. Kratka leđa, istesane noge.. .Da padneš na teme... Znaš, Tolja, mogao bih da ga ukradem..." Da li su moguće slične intonacije u kontaktu čak i sa najiskusnijim intervjuerom? Sredinom šezdesetih godina, snimajući film o sibirskim naftašima, I.Beljajev se našao s filmskom ekipom na

105