РТВ Теорија и пракса

U kakvom su odnosu radio-dramsko stvaranje i njegova radio-dramska relija ? Odnos radio-dramskog teksta i njegove režije sličan je odnosu proizvođača tkanina i krojača. Cilj im je zajednički - odenuti mušteriju i uzeti joj pare. Odličan krojač će i od osrednjeg štofa napraviti odelo koje će bar na prvi pogled izgledati dobrp. Loš krojač će i od najbolje tkanine napraviti loše odelo. Kako biste odredili svoju radio-dramsku i uopšte dramsku poetiku? Da bih odgovorio na ovo pitanje moraću da odstupim od svog uverenja da delo treba da govori o svom tvorcu a ne tvorac o svome delu. Znate, iako stvarno verujem u ono: - „Gazda laje, roba govori" ipak ću pokušati da odgovorim na ovo pitanje u nadi da ću iz odgovora i sam saznati nešto o svojoj radio-dramskoj poetici, jer dosad o tome, uglavnom, nisam razmišljao, Dok pišem ja ne mislim ni o kakvoj poetici. Prosto pišem. Ako bih se bavio razmišljanjem o raznoraznim teorijama i pitanjima možda nikad ništa ne bih ni napisao, što bi, možda bilo dobro za publiku, ali ja sam se iz nekog meni nepoznatog razloga ipak odlučio za pisanje. Uzgred rečeno, znam dosta Ijudi koji o umetnosti, recimo o drami, znaju apsolutno sve da kažu, znaju kako sve treba stvoriti, kako se stvaraju likovi, kako treba napisati, koliko u to treba emocija i misli uneti, dakle, znaju sve to i mnogo više od toga, jedino što ne znaju to je da napišu pristojan komad bilo za radio, bilo za pozorište ili televiziju. Možda i ja pripadam takvima ali to drugi treba da kažu. Naravno, ja nisam protiv teoretskih izučavanja i znanja, ali nisam siguran da je to teoretsko znanje presudno za kvalitet stvaranja. Koliko znam, nema nikakvih podataka da su Eshil, Sofokle, Evripid, Šekspir, Molijer i druge nezaobilazne velične svetske dramske istorije završili bilo kakvu dramsku školu, a ni da su pisali tcorctske rasprave o drami, da su to pisali možda ne bi napisali svoje drame koje su, verujem, svakako značajnije za razvoj svctske drame od njihovih možebitnih sjajnih teoretskih radova. Mislim da se tu jednostavno radi o dve vrste stvaralaštva.

121