РТВ Теорија и пракса

određuju suštinu dela. Rekoh, ponekad imam kraj ali ne znam šta će se рге njega dogoditi. I onda pišem tako reći unazad. Ponekad imam sredinu ali nemam početak i кгај. Onda pišem i unapred i unazad. Ima tu mnogo kombinacija. Pisao sam i na ovaj način: probudim se, nemam pojma šta sam sanjao i da li sam uopšte sanjao, i odjednom napišem komad, najčešće su to bile radio-drame koje sam napisao za dan-dva, elem, napišem dramu o kojoj nikad, čak ni u snu, nisam razmišljao. Mislim đa sam već rekao da brzina kojom se stvara ncma nikakve veze sa kvalitetom dela. I kad to uradim pitam se, pitam se još uvek posle nekih napisanih četrdeset radio-drama, drugo đa ne navodim, pitam se: - „Otkud to? Zašto sam to napisao? Šta se to u meni desilo da tako nešto napišem, kad to, bar koliko znara, nema nikakve veze sa mojom građanskom iičnošću, mojim svakodnevnim ponašanjem i tako dalje?" - Izgleda, ima neki đavo u meni. (Pisac je, možda, neka vrsta dr Džekila ili zli mister Hajd kad piše ili kad ne piše. Možda je to jednom ovako a drugiput onako.) A neki put pišem drukčije. Kao što ima dela koja sam pisao dan-dva isto tako ima dela koja sam pisao punih trideset godina. To ne znači da sam na njima radio, bar ne svesno, trideset godina nego to znači ovo: počnem da pišcm neko delo, napišem nekoliko stranica i iz nekog razloga ga ostavim na stranu i zaboravim. Posle nekoliko godina naiđem na te papire, pogledam ih i zaključim da bih to delo, kad sam ga već počeo, mogao i da završim. Onda napišem još nekoliko strana i opet taj tekst negde zaturim. Prođe još deset-petnaest godina ili više i ja opet natrapam na tu dramu kažem: - „Е, čekaj! Sad ću tc završiti!" - Nekad nc znam kako sam ranije mislio da završim delo pa smislim nešto novo, a ponekad postoji i poncka beleščica. I tako ispadne da sam neki tekst pisao jako dugo. I to dugo pisanje nema veze sa kvalitetom. Koliko znam, još niko nije pogodio koliko sam koju dramu pisao, bila ona dobra ili loša. Ponekad imam sinopsis drame. I njega zaturim. Nađem ga posle dvadeset-trideset gođina i odlučira da na osnovu njega napišem dramu. Ona se, verovatno, znatno razlikuje od one koju bih napisao odmah posle stvaranja sinopsisa. Za neka dela koristio sam i svoje snove. Ovde

130