РТВ Теорија и пракса

Jelena Kovač

RADIO-DRAMA U NASTAVI

Dundo Магоје Marina Dftića i Bojana Stupice

Temeljne metodičke orijentacije o uključivanju radija u nastavu srpskohrvatskog jezika i književnosti nalazimo godinama, i uglavnom kao digresije, u mnogobrojnoj teorijskoj literaturi. Poslužimo li se iznesenim teoretskim tvrdnjama da je radio kao pomoćno sredstvo korisno u svim područjima nastave ovog predmeta i upotrebljiv za sve tipove časova, da njegovo prisustvo u nastavi ne iziskuje veća materijalna ulaganja (kasetofon i trake), nameće se pitanje: zašto je put radija u nastavu tako dug i težak i zašto je prisustvo ovog populamog medija ostalo samo na nivou indiviđualnih pokušaja? U situaciji slabe opremljenosti škola nastavnim sredstvima i pomagalima i sve izraženijih potreba društva i zahtjeva za osavremenjavanjem nastave, Zavod za unapređivanje vaspitno-obrazovnog rada u Mostam unio je u svoje godišnje programske zadatke u vezi sa stručnim usavršavanjera nastavnika: osposobljavanje nastavnika za upotrebu radio-emisija u nastavi srpskohrvatskog jezika. Planirani zadaci realizovaće se u etapama, razvojnim projektom, u toku 1988. i 1989. godine. Ispitaće se i drugi problemi, a naročito zapreke koje stoje na putu omasovljenja uvođenja radija u nastavu ovog predmeta. Ovaj prilog sastavni je dio projektnog materijala u pripremnoj fazi ispitivanja efikasnosti i valjanosti različitih metodičkih postupaka. Ostvaren je zahvaljujući