РТВ Теорија и пракса

materijalizacijom. Povijesna auaiiza u tom pogiedu pokazuje kako je komuniciranje uvijek dijaiektički prožeto s dominantnim sredstvima javnog komuniciranja. U doba dominacije spacijaine komunikacije gramatika neverbalnog komuniciranja se kretala u koordinatama općeg orijentacijskog sistema: ispred - iza, desno - iijevo i gore - dolje. Kada je prevladala temporaina komunikacija s verbalnim kodom dimenzije komuniciranja iz prezenta šire se u sva tri temporalna vektora: prošlost, sadašnjost i budućnost. Zahvaljujući tome kodu dolazi do dugoročne memorije i predodžaba kao posebnih oblika svijesti sa znakovnim obilježjima. Progresiranjem Ijudskoga rada progresira se i sitem komuniciranja, pa u doba izuma pismoslovne komunikacije dolazi do prve pojave ekstrapsihičke memorije (kompjutor taj proces danas posve završava). Novi simbolički sistem komuniciranja proširuje i produbljuje Ijudsko komuniciranje i omogućuje pojavu mišljenja kao abrevijature perceptivnog zahvata svijeta i života. Zahvaljujući danas pojavi snažnih elektroničkih sistema, koji su uvelike zamijeniii veći broj psihičkih funkcija čovjeka (prvenstveno pamćenja i nižih oblika obrade informacija), javlja se i oblik tzv. metakomuniciranja. Neki tu pojavu nazivaju trećim pismom ili metakomunikacijom koje najavljuju afirmaciju mašte, stvaralaštva, individualizacije kao najviših čovjekovih mentalnih sposobnosti. Promatran sa stajališta sinkronijske analize, glavni predmet opće komunikologije je struktura i funkcija Ijudske svijesti: generiranje i destruiranje Ijudskih iskustava, diseminiranje, usvajanje, prerada, obrada i mogućnost da sepo informacijama rađi. S tim u vezi je Ostin (Austin) istako krilaticu how to do things with words (što raditi pomoću riječi). Praksolozi i teoretičari djelovanja su otišli još i korak dalje pa su nastojali uspostaviti točan algoritam izrncđu riječi i Ijudskih akcija (idcalno, svc do stupnja jednodžbe). 1 to je konačni ideal opće komunikologije, ali do njega jejoš težak i dug put. Na razini posebnih komunikoloških spoznaja i disciplina polazi sc od spccifičnosti konumikološkog loma prema karaktcristikama tcmcljnih Ijndskih mcdija (počcvši od