РТВ Теорија и пракса

drugim rečima, sirote divlje i nesvesne duše trebalo je navesti da prime hrišćanstvo. I umesto bilo kakvog raja, Guarani su proživeli ono što je u hrišćanstvu oduvek bilo moguće, u ovom životu, proživeti: to su, dakako, progon i mučeništvo - sudbina svih pravih i uvek prvih hrišćana. Ali ni televizija, baš kao ni kolonizatori u Misiji, jednu stvar niti su mogli niti će moći. A to je da spreče veličinu čovekovog dostojanstva i plemenitosti - јег one idu iz njega samog. I kada ta veličina pokulja, napinjući mu grudi, baš kao energetske munje Morikoneovog stakato hora, prepoznata kao muzika, ta veličina se odmah odaziva kao prava i jedina prva suština opere. A TV ekran, minimalizujući onirička i hipnotička svojstva filmske slike, ogoljuje pred nama kostur jedne muzičke priče Misije, koja nam je u bioskopu mogla sasvim izbeći, ili bar biti prigušena ostalim, nametljivije filmskim „glasovima" čitanjadela. U poslednjim kadrovima Misije gola Guarani devojčica ulazi u spaljenu i golu crkvu, a da nad njom bdi samo Morikoneovo muzičko astralno telo koje je na morbidno sličan način obilazilo slične, napuštene crkve u „špageti" vestemima. Dete tu neće naći više ništa vredno i napustiće poprište mučeništva svog naroda, u takvom svetu jedinih mogućih hrišćana. Ona ulazi ponovo u svoju reku, večno novu vodu krštenja budućnošću, i iz struje će spasti ne monstrancu koja leži u mulju, već ono što večno plovi od svih opustošenih rituala Ijudskog milosrđa. Guarani devojčica će poneti violinu koju su, kroz muziku, inđijanci sa la Plate tako đobro naučili da izrađuju. Upravo zbog te svoje Ahilove pete, osetljivosti i otvorenosti za svaku muziku, oni su i pristali da budu pokršteni i zamene svoje prirodno rajsko stanje življenja u netaknutoj ali i nemuštoj džungli za jedan u potpunosti neprirodno i natprirodno stran supstitut života i raja, za jednu utopiju bremenitu tragikom ali medijski hipnotičke, milozvučne operske strukture. Jedna beskrajno složenija muzika od one koju su „siroti" Guarani ikada umeli proizvesti, potčinila ih je kao najmocnija čarolija, jer su je tako lako mogli prepoznati u svojoj čežnji za najsavršenijim, božanskim domenom svog bića, jer je ta muzika bila za njih đo tada samo sanjani doseg tog

42