РТВ Теорија и пракса

na prelazu iz prošlog u ovaj vek. A televizija je najmlađi medijski eksponent od svih drugih obrazaca masovne kulture, pa je ofuda i valjanost izučavanja i analiziranja njenog fenomena u sklopu savremenosti sasvim logična pretpostavka. Drugi razlog je svakako činjenica da je televizija jedan od najprisutnijih medija u životu savremenog čoveka, aujedno i gotovo savršen odgovor na komponente tehnološkog razvoja koji je bitno uticao i na razvoj masovne kulture uopšte. Prema tome, iskušenja medijskog vremena mogla bi u ovom slučaju biti, zapravo, određena vremenom televizije i svim onim aspektima vezanim za specifičnosti njenog fenomena. Ovakav pristup, naravno, zahteva osim definisanja osnovnih pretpostavki o televiziji kao tehnološkom obrascu, i analizu estetskih, stvaralačkih i komunikativnih komponenata, što sve zajedno može da se posmatra sa sociološkog ili pak psihološkog stanovišta, odnosno ideološkog, političkog ili ekonomskog viđenja problema. U svakom slučaju to je samo jedna strana nekakvog mogućeg pogleda na televiziju. Iskušenja medijskog vremena uključuju i mnogo šira gledišta i elemente koji takođe zaslužuju ako ne istu a ono bar gotovo podjednaku pažnju kao i sama televizija. To su pre svih, video-industrija, zatim film i, u najnovije vreme erotika, odnosno pomografija i sve ono što na bilo koji način i kroz bilo kakav oblik eksponira jedan ovakav sociološko-psihološki ,udar" na svakodnevicu, kolektivnu ili pojedinačnu svest. Što se uaših prilika tiče može se čak govoriti i o svojevrsnoj pojavi takozvane .ideološke ili političke” pornografije, odnosno o fenomenu karakterističnog rasula sredstava javnog informisanja. S druge strane, sve izrazitiji krojevi od materijala estradnog bofla samo upotpunjuju tu ružnu medijsku sliku, pa bi i to na izvestan način mogao biti zanimljiv istražiteljski posao za sociologe, psihologe ili politikologe. 2. Marksistički orijentisan Teodor Adorno, recimo, posle istraživanja kojim je rukovodio u Americi tokom 1952. i

50