РТВ Теорија и пракса

Prema tome, đramaturgija svakodnevnog života nije samo pogled kroz logičnost protoka jednog dana od njegovog samog početka pa do završetka, već se ona sastoji od elemenata važnih za pretpostavke o ostvarenju slobode pojedinca da svoje slobodno vreme pretvori u određen kvalitet, nasuprot kvantitetu koji se sam po sebi nameće kao kategorija. Televizija kao fenomen medijskog obrasca u tome ima značajnu ulogu. Pre svega po tome što je njena moć kao .produžetka Ijudskih opštila" značajna ne samo sa sociološkog, već u dobroj meri sa psihološkog stanovišta. Јег, temeljni oblik individualne reakcije na egzistencijalne, društvene, političke i ideološke promene i potrese, svakako je strah. Tim osećanjem pojedinac, u stvari, reaguje na stanje pojavne realnosti, a tek onda na obira, suštinu i sadržaj informacija koje pruža televizija. Na izvestan način to može značiti da televizija s jedne strane stvara i nekakvu vrstu „pritiska" na pojedinačnu i kolektivnu svest o pojavnoj realnosti, ukoliko je zaposednuta aktuelnim ideološkim manevrima kao sredstvom za manipulisanje masama. Poslednjih desetak godina - a naročito zbivanja tokom proleća i leta 1990. godine - jedno takvo stanje je, može se reći, karakteristično za našu televiziju, čemu su najviše doprineli potresi na društvenom, političkom i naročito ideološkom planu. Svaki od TV centara zalagao se za onu vrstu informacija koja je najčešće odgovarala političkim übeđenjima sredine čije je interese taj centar zastupao. Tako je, recimo, naša televizija obasipaia javnost informacijama čije je poreklo vodilo direktno iz režimskog aparata koji nije birao sredstva ni način da masama servira isključivo onakvu ideološku varijantu koja jedino i odgovara toj istoj vlasti, pa se samim tim televizija u tom slučaju našla u ulozi .provodnika" ili .protočnika" onc vrste neobjektivnosti kakva je karakteristična jcdino za režime koji se u svetu nazivaju ili apsolutističkim ili totalitarističkim. Nešto u osnovi slično đogodilo se gotovo svim TV centrima.

64