РТВ Теорија и пракса

Televizija se tu, naime, pokazala lošom, a prema rečima Njutna Minoua - od toga nema ničeg goreg. Pa je stoga u takvim okolnostima iskušenje medijskog vremena odista bilo preveliko i za ionako izmanipulisanu svest savremenog čoveka koji je, čini se, najmanje dužan da osim ostalih represalija koje je trpeo u ovom pogrešno postavljenom društvu, trpi i strah koji mu direktno u kuću po nalogu ideoloških komesara unosi - televizija. 6. Žorž Fridman smatra sociologijom radija i posebno televizije sve ono što definiše i pokazuje interakciju između društva s jedne, i skupova sastavljenih od velikih tehničkih komunikativnih sredstava, s druge strane. Naime, nije nimalo slučajno što Fridman insistira na terminu ,interakcija", јег to umnogome objašnjava višestruko i povratno dejstvo koje medijski obrasci .emituju" na raznolike društvene, političke, ideološke i psihološke okolnosti, kao i obratno. Anticipirajući na taj način gotovo suštinska načela mogućih istraživanja u razumevanju medijskog, Fridman je istovremeno i konstatovao da se medijsko sastoji od određenih stereotipa, što iziskuje dodatna proučavanja odnosa na relaciji .proizvođač' poruka i .primalac" tih poruka. Na izvestan način o složenosti pripremanja poruke za njeno emitovanje i o ishodu njenog zračenja u masi koja se nalazi u ulozi primaoca govorio je i Lazarsfeld, po kojem bi trebalo napraviti razliku između ova dva bitno različita stava. Jer, primećuje Žan Kaznev u svojoj studiji .Sociologija radija i televizije", sa sociološkog stanovišta trebalo bi, pre svega, pridavati važnost onorae što bi se moglo nazvati .predispozicijama publike" koje ne mogu biti istog intelektualnog, socijalnog, egzistencijalnog niti pak emotivnog porekla. Jer, po svemu sudeći, masovna ili industrijska kultura nije promovisala samo pojedinca u prvi plan, ističući njegovu potrebu za socijalizacijom i ravnopravnim učešćem u procesu globalnih civilizacijskih promena u višeznačnim domenima kulture i stvaralaštva, već se jedno ovakvo stanovište umnogome proširuje na rezonance jednog uopštenog modela ponašanja. Kao jedan u nizu primera koji potkrepljuju ovakvu tvrdnju može poslužiti i porodica kao ćelija iz koje proističu elementi

65