РТВ Теорија и пракса

postao žrtva, a istovremeno pružaju pojedinosti događaja koji doprinose verodostojnosti priče. Obrazloženje kako su žrtve naišle na nepredvidljive nedaće počinje celovitim, nepristrasnim, bezličnim gledištem koje spiker daje, a čije tumačenje je sažeto da bi se što bolje osvetlio događaj (Bransdon i Morlej, 1978; 58-61). Onda nastupa reporter koji daje jedno drugo tumačenje, koje delimično ponavlja, ulepšava i dodaje detalje. Sa uključivanjem reporterovog tumačenja, lanac događaja počinje da dobija na dubini i stvarnosti. Okolnosti postaju opipljivije i konkretnije kao posledica dužih opisa u tekstu. Opšte postaje pojedinačno: avion koji je najpre spiker spomenuo postaje „Рајрег Poni” u reporterovom izveštaju, pilot je sada „Grim Džordž”, udarac o stablo se sada naziva „desno krilo... je poseklo drvo na ivici piste”. U skladu sa realizmom opisa u ovom trenutku se uključuje filmski insert. Reporterove prve reči se podudaraju sa početkom prikazivanja filma. lako je ovakvo prikazivanje vesti u skladu sa ~sa lica mesta”, sa „piramidalnim” načinom izveštavanja, u ovom slučaju reporterova ulepšavanja, sinhronizovana sa vizuelnim „ulepšavanjima”, mogu se tumačiti kao strategija koja se koristi kod kazivanja priče koja nas iz dalekog studija dovodi u „neposredni” kontakt sa prizorom nesreće, što je dobra taktika da se obezbedi blagonaklono tumačenje događaja. Da bi postigle neophodno sažaljenje nad žrtvama, ove vrste priča daju izvestan emotivan nabo; barem jednoj verziji događaja. Priče svedoka sa lica niesla uglavnom služe toj funkciji. Ovi svedoci su pozvani da đaju svedočenja u korist žrtava, da aktuelizuju stvarnost i traumu nesreće. Žrtve izazivaju autentičnije sažaljenje i postaju vrednije našeg „bleska suza” onda kada jedna obična osoba iz stvarnog sveta, a ne neko iz sveta profesionalnih stvaralaca vesti - sveta u kome se može manipulisati - jamči za pojedinosti nesreće. Verzija svedoka postaje priča u priči, izveštaj iz prve ruke koji stavlja posmatrača u neposredan odnos sa događajima i njihovim akterima. Ako nam spiker nudi jedno gledište koje je suštinski nepristrasno i na izgled objektivno,

102