РТВ Теорија и пракса

- nepoverenje i strah zbog političke situacije u zemlji i neizvesnosti (žene, pripadnici pojedinih narodnosti, zemljoradnici, stariji); - sumnja u namere istraživača i mogućnost manipulacije (intelektualci, deo mladih, pripadnici opozicije); i - kritička selektivnost prema politici vladajuće stranke (intelektualci, mladi, opozicija). Dobrim i fleksibilnim pristupom ispitanicima većina građana ipak je prihvatila saradnju, pa i dijalog. Pitajući građane šta misle o javnim stvarima, politici, posredno smo dodirnuli sferu privatnosti i upustili se u ispitivanje poverenja u politiku koja u aktuelnim uslovima nema osobito stabilne koordinate. Pitanje poverenja suočava građanina sa dve protivrečne situacije: a) sa oslobađanjem od ideoloških stereotipa koje podrazumeva lojalnost političkom autoritetu; b) susret sa nerazvijenim institucijama pluralističke političke kulture, gde se „učenje demokratije” u praksi sužava na usko polje borbe za vlast. Registrovano zapažanje ima i svoju komunikološku dimenziju. Opšti utisak o tome da su građani primili našu anketu sa izvesnom dozom nepoverenja ne tiče se samo politike, nego i medija javnog informisanja. Građani u povećanoj meri kritički sude o odnosu između zalaganja za načela o nezavisnoj, slobodnoj i objektivnoj štampi, radiju i televiziji (demokratski status) i realnog stanja stvari. Kao što je uočljiva kritičnost prema politici i politikama, sličan je odnos i prema medijima. Građani nisu izmislili sintagmu „medijski rat”, ali su je kritički uočili. Relevantno je upozorenje da se politika i informisanje nalaze pred istim zahtevom - da se uspostavi demokratska, tolerantna i dijaloški kultivisana komunikacija.

128