РТВ Теорија и пракса

Drugi tekst... Upočetku nisam ni роттјао da to imenujem. S iskustvima која sam imao sa takozvanom scenskom muzikom pratio sam dijalog i događaje na sceni muzikom, šumom, zvukom uopšte... na radiju... Bio sam nemoćan da već snimljeni tekst u radio-dramskim emisijama korigujem na bilo koji naćin sem da izvršim uobičajeno skraćivanje. Tekst sam ponekad skraćivao bezobzimo i u odnosu na glumce i u odnosu na pisca u želji da premesim to testo kojim nisam bio zadovoljan. Ono što je bilo preda mnom nije se slagalo s onim što je bilo u meni. Ali to nije пта novo. Uvekpostoji to neslaganje. Ali, čovek pre ili kasnije jednom treba da postane mudar i da legne na rudu. Ništa nije onako kako bismo mi želeli da bude. Ali ja verovatno nikad nisam bio mudar. Moje nezadovoljst\’o bilo je snažno kao uporan unutarnji alarm, neuništivi sigurnosni uredaj. Ija sam osećao prazninu, uzaludnostposla. Jednom smo, jedan Matićev lekst, snimili, zatim makazama isekli traku gde god nam se u snimku - bez obzira na obdarenost i renome tumaća - činilo ponešto tvrdim i ograničenim osiromašenim pojednostavljenjem pesnikovog sveta... Izmešali smo komadiće trake onako kako se mešaju cedulje kada se izvlači žreb, pa smo nasumice, kako je koji komadićpadao pod ruku, sastavili traku. Bio je to aleatorički zvućni mozaik saćinjen od reči jedne pesme, kao nekakva namerno pogrešna rekonstrukcija tek razbijenogpredmeta. Nije u ovom trenutku važno šta smo tada time dobili. Uzgred, nadrealistička Matićeva pesma, mada izmenjena, ostala je i nadrealistička i u velikoj meri ista pesma. Premeštene reći delovale su i dalje, saćinjen je samo novi sled, pesma je dobila novu tehnićku konstrukciju ali je suština bila proporcionalno sačuvana. Naravno da je takozvani integritetpesme bio ugrožen i da se ne bih usudio na tako nešto da Matić nije dao dozvolu za razgrađivanje svojih stihova. Najzad, to je bio Matić. Ars acustica. Audioart. Radiofonska muzika. Umetnost zvuka. Muzika. Zvučna igra. Igra zvukom. Zvukokazi.

148