РТВ Теорија и пракса

težio da se usredsredi na vest koja na prvi pogled izgleda da se najotvorenije uklapa u ono što bi se moglo opisati kao „čistiji” oblici političke kulture, gde odnosi i strukture moći, kontrole i legitimnosti izgledaju kao da su najočiglednije predstavljeni. Sukob radnika i poslodavaca, zakon i poredak, politička disidencija, odnosi između rasa, institucionalna politika, nezaposlednost, korišćenje droge i terorizam bili su samo neki od problema, događaja i spornih pitanja zanimljivih za vesti koje su najviše privlačile pažnju istraživača. Ozbiljna diskusija o vestima značila je pogledati ono što je očito bilo „najozbiljnije” u vestima, ono što se smatralo kao politički najznačajnije ili „najproblematičnije” za održavanje konsenzusa i zakonitosti. Vesti za koje se pretpostavljalo da se ne uklapaju u ovaj kontekst samo bi se kratko spomenule, ili bivale relativno kratko prikazane, dok su vesti shvaćene kao ozbiljne i značajne uglavnom pružale najvažniju početnu tačku za obimna istraživanja. Delo Bransdona (Brunsdon) i Morleja (Morley) (1978) o emitovanju aktuelnosti i istorijska analiza (priča iz svakodnevnog života) Karena, Daglasa i Venela (Curran, Douglas and Whannel, 1980) bili su prijatni izuzeci, ali nijedna od tih studija se nije bavila televizijskim vestima kao takvima. Istraživački plan kritičkog projekta u jednom smislu izgledalo je kao da odražava podelu televizijskih vesti (prema lamentu) na; ozbiljne vesti koje zaslužuju pažnju i analizu, na jednoj strani, a onda na sve ostale, na drugoj. Ovaj rad zaista započinje u trenutku kada se ove dve rasprave mogu približiti. Da bi pružili opsežniju analizu TV vesti, polazimo od argumenta da nečasne vesti, koje lament smatra štetnim i neprihvatljivim kao novinarstvo, moraju da dobiju centralno mesto u kritičkom projektu proučavanja vesti. Poželjno je da ovakve tipove priča ne definišemo kao uzgredne u odnosu na problem komunikativne moći zbog njihovih, čini se, nepolitičkih ili neozbiljnih karakteristika koje ih upravo čine tako „političkim” pridajući im posebnu, čak jedinstvenu vrstu ideološkog inventara, možda nedostupnog konvencionalnije definisanim značajnim

94