Свет

U UNIFORMI VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE OBILAZIO SAM KARADŽIĆEVE LOGORE NE BIH LI PRONAŠAO NESTALOG BRATA I PRIJATELJE!!!

INTERVJU

Stanko Kosović

MARUAN BEMES (43). nekadašnja jugoslovenska bokserska legenda. evropski prvak u velter kategorijž. govori o tome kako ga je rat zatekao u Banja LucL pržća o svojoj vanbraćnoj kćerkž koja živi u Beogradu. najavljuje povralak u rino i tvrdi:

Sećate li se Marijaiia Bcneša, Lxikserske legende, evropskog prvaka u velter kategoriji? Ostao je u pamćenju mnogima kao čovek sa "dinamitom u šakatna", "plemeniti uokauler" i pobednik koji je u ringu čak urneo da se rasplače nad izgubljenim i poraženim protivnikom. Gde Beueš danas živi i deli li sudbinu liiljada stradaluika ovog rata? O gradu iz kojeg je stigao pre uedelju dana, Banja Luci, kažc: "Na žaiost, lo više nije nioj

“r.nL NJime vladaju neljudj i ja sam rar.io pokopao ne samo svoje najđražc, majku i oca. već i svc svoje ihizije, nade i vjerovanja." U razgovor se uključila i ujegova sestra Ljiljaua, privlačna dama sredu jili godina; "Marijane, i brat Ivica nara je stradao", napominje s gorčinoiu. Marijan jetko dodaje: "Tri godine sam lutao tragajući za I vičinim grobom. Nisam ga našao. Neki instinkt, duboko u meni, kazuje da će se, ipak, pojaviti. Ako saznam da je übijcn, vratiću se u Banja Lnku i ućuiiti ono što je dužuost svakog brata osvetićn ga." Dok posmatramo 43-godišnjeg Marijana Beneša skrhanog porodičnom tragedijom, prisečamo se bokserskog riuga kojim je suvereno vladao. ushićene piavuše kako ga euforično bodri iz prvih redova, njihovih roditelja i dva brata. Na pitanje šta se sa njim dešavalo tokom poslednje tri godine, objašnjava da mu je neposredno pred rat umrla majka Marija u sedamdesetoj godini. Übrzo nakon toga jedne su noči svpske vlasti iz Banja Luke odvele brata Ivicu kome se od tada gubi svaki trag. Kucao je na sva vrata. obilazio znane i ueznane nastoječi da ga pronađe. Išao je čak i u logor Manjaču. KAKO SU SRBI BANJALUČANI POMAGALI SVOJIM KOMŠIJAMA • Kakav je bio odnos vlasfi Repul)like Srpske prema Vama? Ne smemo pojednostavljivati j grubo generalizovati stvari. Ja i daIjc pi avim podjeiu na Ijude i ueljude. Svc što su loše učinili u Bauja

Luci, učiuili su neljudi. Verujte da su, osini banjalučkih Hrvata i Muslimana kao najvećih zftava srpskog progona. strađali i nmogi lokalni Srbi koji nisu htjeli obući unifonnu i sudjelovati u zločiu’uua. Mnogi moji srpski prijatelji su dijehli strah Hrvata i Muslhnana. Kao šlo mi uismo mogli zaspati. strahujući za svoje živote, hoćemo li biti odvedeni, übijeni, protjeraui. tako su se i oni plašili da će biti poslati na bojišta, u rat koji nisu željeli. Bezbroj je primjera međusobne pomoći koju smo jedni drugima pružali, bez obzira na nacionalnost. Ma koliko pojedinim Srbima bilo lakše jer su svu vlast držali ujihovi sunarodnjaci, pogađale su i njih patnje i teror., Ne želim idealizirati stvari, ja sam se pomirio s tim da se država Jugoslavija raspala, da sam ja bivši Jugoslaven i da dauas mogu biti samo Hrvat koji ima obavezu nešto učiniti za svoj narod. Jedno vrijeme, dok Je radio moj kafić "Ben", pružao sam utočište nmogim nesretuiciina. Koristeči relalivno dobar tretman vlasti prema meni, bio sain u prilici nekome pomoći oko odlaska, sredili "papire", riješiti ili barem üblažiti tuđu muku. Poslije sam dobivao pisma zahvalnosti, jedno od takvih je tu, donijela mi ga je sestra iz Njemačke. Marijan nam pokazuje božičnu čestitku što je iz Njujorka pristigla na minhensku adresu ujegove sestre Ljiljaue Fišer. Sulejmana i Sabiru Cehić Beneš je izvukao iz Banja Luke, "Puno sam fakvili poruka prunila. Svi su redom željcli Marijanu svako dobro i molili za ujega", priča još energična i temperamentna I jiljana.

• Šta jc sa Vašom suprugom i decom? Kad su odveli brata i nakou niza potpuno neuspješnih pokušaja da saznam išta o njegovoj sudbini, otac je počeo venuti i izaubio je volju za životom. Kao da je odlučio sani sebi presuditi. Zadnjih dana običavao je reći da ne može dalje živjeti, vidio je kuda sve to zlo vodi. a bio je nemoćan oduprijeti se, Svjesno je priželjkivao smrt i u ujoj vidio spas. Više nije mogao podnositi ni moja uzaludna traganja za bratom. Patio je i zbog neizvjesnosti u kojoj su ostaii Ivičina supruga Sanja i 4-godišnja kći. Posebuo ga je teško dojmilo kad sam otišao tražiti Ivicu u Manjači. Vidio sam tamo užasne prizore Ijudskog stradanja i među živim kosturima grozničavim sam pogledom tražio dragi lik. Otac je osjećao tu golgotu. Samo je rekao: "Izmedu ovoga života i smrti, biram smrl kao posljednje utočište." Poslije toga je umro. Imao je osamdeset godina i dotad je bio zdrav i vitalan. U SRPSKOJ UNIFORMI SPAŠAVAO SAM SVOJE PRIJATEL.JE IZ LOGORA Ali, tu uije kraj Marijanovog stradanja. U surovoj ratnoj igri, kojoj su strana plemenila pravila bokserskog ringa, doživljava još jedau udarac. Supruga Stana ga, sa dve kćerke, Marijanom i Zanet, napušta i odlazi u rodni Niš. "Nalazun sc pred razvodom jcr trenutačno nc vidini nikakvog drugog rješenja za našu obifeljsku situaciju. Mojc dvijc voljenc kćcrkicc su mi nedoslupuc u Srhiji, a njiliova majka, s kojom sam dosad imao korekt-

ne odnosc, ne pokazujc dobru voIju da to prcvladamo. U Beogradu živi i moja vanbračua kći Marija (15), koja čc uskoro na Bečkoin konzervatorijuinu stndirati violuiu." • U nekim muslimanskim uovinaroa su Vas optuživali da se boritc na srpskoj straui, navodeći da ste u uniformi zlosfavljali logoraše. Istinu o meni znaju moji Banjalučaui, i Muslimani, i Srbi i Hrvati. Bio bih smrlno povrijeđen da takve laži plasiraju oni koji zuaju moje djelovanje u ratu. Međutim, te laži neka služe na čast onima koji bi bili vjerojatno najsretniji da nijedan Musliman ili Hrvat nije danas tamo gdje jeste, u svom banjalučkom domu, ma kakvu cijeuu Ijudskog poniženja za to morao platiti. Ja jesam oblačio srpsku uniformu onda kad je to bilo nužno. Išao sam u njoj obilaziti logore u potrazi za bratom, u potrazi za svojim prijateljima. U srpskoj uniformi sam spašavao hiljade musllmanskih i hrvatskih života i volio bili đa o tome svjedoče preživjeli iz Banja Luke. • Hočete li se ikada vratiti u Banja Luku? Samo ako pouzdano saznam da je moj brat übijen i tko je njegov übojica, Onda ću se vratiti, kao što sam već rekao. i osvetiti brata. NAJVIŠE ME JE POGODILO RUŠENJE DŽAMIJE FERHADIJE • Kako ste izašli iz Banja Lukc, fajnim ili Icgalnim putcm? Dobio sam legalno dopuštenje srpskih vlasti za odlazak iz grada. Nckoliko dana sam provco medu

pripadnicima jordanskog bataljuna. čekajući dozvolu za ulazak u Hrvatsku i ondje sain doživio neka loša iskustva. No, to je bio zadnji korak do slobode i, u usporedbi sa svim đrugim lošrtn stvarima, nije vrijedno posebna spomena. • Možete li izdvojiti nešto što Vas je u ratnom stradanju posebno pogodilo? Sigumo je to biio mšenje banjalučke džamije Ferhadija. Cijelu noć su se prolamali stravični zvuci miniranja, svi koji smo tu džamiju doživljavali ne samo kao muslimanski vjerski objekt, nego i kao spomenik zajedničkog života, tolerancije različitih vjera, bih smo zatečeni i nemoćni da išta promijenimo. Nastojim da sačuvam lijepa sjećanja iz života u muslimanskom okruženju, recimo iz Tuzle gdje sam odrastao. Rušenje Ferhadije bilo je rušenje svega onog lijepog i prijatnog Sto me vezalo uz Bosnu i Ijude u njoj. Moj kafić "Ben” nalazio se u neposrednoj blizini Ferhadije, svakodneMio sam prolazio pored uje i kada je od svega ostala samo prašina i rupa u zemlji, shvatio sam da je silom označen kraj vrijednostima u koje sam vjerovao. • Nameravate II da sc ponovo posvetite boksu? Svakako. Osjećam da je to možda jedina prilika da sebi vratim izgubljeuo dostojanstvo i snagu. Nisam nerealan i ne mislim na pobjednički tron. Vidim se u nekom, možda revijalnom natjecanju ili kao trenera. Uostalom, svatko je gospodar svoga tijela. Danas mogu pretrčati 50 do 60 kiiometara, napravili stotinu sklekova u "cugu", odboksati osam do deset ruudi s vrhunskim boksačima.

DANI MERA 1 SLAVE: Marijan Beneš

Svet 3. mart 1995.