Свет
Nastavak sa strane 3 Muslimanima. Ou je meni uputio niz komplimenata, čak i osobnih, poput: ffirofesore, kako sjajno izgledate, nuiogo bolje nego kad smo se zadnji put vidjeli." Ja s:un mu na to rekao: "Gospodine moj, želite li da vam dam recept?" On je rekao; "Dobro, dajte"! "Idite u Sarajevo, tamo. naime, svi tako dobro izgledaju zahvaljujudi Karadžićevim Ijudima s okoluih brda"! Nakon toga Milošević mi je pouudio fotelju rekavši: "U ovoj fotelji je zadnji put sjedio Alija". Rekao s;uu mu: "Ne, ja Alijinu fotelju ne želim". Razgovor je tekao dalje i u jednom treuutku Milošević je počeo pričati kako, eto. "u Srbiji živi dva i pol milijuna Muslimana u sreći, zadoi'oljsfvu i ravnopravnosti..." Prekinuo sarn ga i rekao mu: "Gospodine Miloševiću, nemojte da razgovaramo o tim stvarima. Steći ću jako loš dojam o vama. I vi i ja vrlo dobro znamo kako oni uistmu žive. Oni su vjerojatno ravnopravni samo u zatvoru". Slobodan Milošević ima. naime, osobinu trgovca. On je tipičan balkanski pohtičar, On uopce ne reagira na ono što mu se odgovori, nego, jednostavno, samo prelazi s teme na temu. On uporno govori da je za mir. "Pa, dobro", rekao sam mu, "zašto se jasno ne odredite prema Karadžiću". Odgovorio mi je kako je on mobilizirao svoje snage, kako se bori protiv Karadžića, itd. Ja sam zatražio da mi objasni kako se on to bori protiv Karadžića.. "Zatvorio sam im granicu. Karadžić i njegovi Ijudi ne mogu ući u Srbiju", odgovorio je Milošević. Na to sam mu hladno rekao; "Nas to ne zanima. Mi bismo najviše voljeli da ih pustite u Srbiju, da prijeđu vama i da se više nikad ne vrate. Nas zanima jeste li vi zatvorili puteve konvojima koji iz Srbije svakodnevno idu i dovoze pomoć Karadžićevim Ijudima. Ako to niste učinili, onda vi ili zaista ne kontroliratc jugoslovensku vojsku, ili, jednostavuo. obnianjujete i nas i cijeh svijet. Osim toga, ja znam da vi za vratom imate Cosića i Pravoslavnu crkvu". Odgovorio je: "Ne, oni za mene nisu nikakav problem", što za mene, naravno nije bio zadovoljavajući odgovor. Pazite, riječ je o tome da Karadžićevi Srbi u ovom trenutku, bez pomoći sa strane, dakle iz Srbije. za nas ne predstavljaju veliku opasnost. Najbolji primjer za to jest bihaćki slučaj. General Dudaković naprosto je pomeo Karadžićeve vojmke u trenutku kad su bili sami. Međutim, situacija se promijenila kad su im u pomoć pristigli susjedni, Martićevi Srbi. Kad su, pak, iz Vojvodine došle tisuće dobrovoljaca, koji su iz Srbije dobih golemu tehničku i materijalnu pomoć, mi smo počeh gubiti. Svemu ovom valja pridodati i kolaboraciju francuskih snaga Unprofora koje su omogućile logističku podršku Srbima. dopremajući im gorivo. Bez svega toga Srbi mogli zauzeti ni jednu vitalnu točku u bihaćkoj enklavi. Svi dobro znamo da je bihaćka enklava tri i pol godine opkoljena. Znači, ako Srbi nisu kadri uništiti tu jednu, izohranu točku, nije mi jasno kako nas misle pobijediti na prostoru od Metkoviča i Neuma do Orašja. Mi sada ratujemo na čitavom području BiH. Naša Armija "grize" cijeh taj prostor. I radi to jako dohro. Sađa zauzimamo strateške položaje za veliku ofanzivu, koju pripremamo i koju ćemo poduzeti u za nas najpovoljnijem trenutku. • Dobro, o kakvim se onda pregovorima radi i ulaze li Muslimani u biio kakvu državnu asocijaciju sa Srbima? Nikako i nikada. Karadžić je za nas simbol i najdosljedpji zastupnik politike rušenja Bosne. On je nositelj i egzekiitor politike genocida, On će, kao što sam rekao, završiti na sudu u Hagu kao ratm zločinac. On nas sada uopće ne zanima. Na njemu je samo da priiivati predloženi plan.
Karadžićeva je opcija rat, a onaj tko izabere rat mora izgubiti. Mi smo za mir, ali ako moramo ratovati, ako nam rat bude nametnut, tada ćemo biti najenergičniji i, kako sami vidite, uspješni. Zar bilo
tko nakon Bihaća, Majevice, Vlalića, Igmana, Bjelašnice i Treskavice može uopće sumnjati u našu sposobnost da korak po korak, oslobodimo svoju zemlju i nanesemo konačan poraz Radovanu Karadžiću, ali i svekolikom velikosrpskom imperijaiizmu? • U razgovorima između Vas i Miloševića, prema vestima švajcarskih noviua, biio je i reči o evenfualnom priznavanju BiH. Sporninjao se i reciprocitet, odnosno povezanost statusa bosanskili Srba sa statusom Muslima v na u Sandžaku. Da li je to tačno? Šta bi u tom slučaju bilo sa Federacijom? Već sam kazao da o tome nismo razgovarali. Na Miloševićev zahtjev da se bosanskim Srbima osigura pravo konfederacije sa Sr-
bijom, kao što je to pravo osigurano Hrvatima, rekao sam da se ta dva pitanja ne mogu usporediti. Hrvati su naši prijatelji i saveznici, Hrvatska priznaje BiH, ima s njom svestrane odnose i, na koncu, mi
imamo zajedničkog neprijatelja. Hrvatska je potpisnica Vašingtonskog sporazuma te u punoj mjeri djeluje na normalizaciji. Srbija se ponaša posve suprotno. Stoga mora proći dosta vreraena, i Srbi moraju dati dosta argumenata, da bi uopče bilo moguče pomišljati na uređenje odnosa između dviju država na bazi obuhvatnijih dogovora. Sađa je nužno da Srbija prizna BiH i obustavi agresiju, kako bi se konačno krenulo putem mira. Ideje o posrednoj obnovi Jugoslavije uopče nas ne zanimaju. Proces njezina raspada je nepovratan. Države koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije moraju same među sobom, bilateralno, urediti buduče odnose. To je jedini i najbolji put.
• Kakvi su Vaši utisci nakon beogradskih razgovora? Ja mislim da je Milošević pod snažnim pritiskom. On nije siguran hoće li se uopće održati na vlasti. Dalje slabi potpora koju je dosad imao u međunarodnim političkim krugovima. Pazite. ja sam mu to otvoreno rekao: M Gospođine Miloševiću, vi ste svoje adute s Rusijom ispucali, a Rusi su nas priznali. Oni su napravili veliku pogrešku jer su s vama potpisali vojni savez. Zato im mi sada ne dopuštamo da se miješaju u Bpsnu. Ne mogu vaši vojni saveznici biti akter u rješavanju bosanskog pitanja. Morate znati da mi još nismo mobilizirali ništa od potencijala koji u Rusiji imamo. Ako se vi oslanjate na tradicionalno prijateljstvo pravoslavnih Rusa i Srba, onda đemo mi aktivirati veze Muslimana Srednje Azije i bosanskih Muslimana! Francuska je uložila golem Ijudski i tehnički angažman bez ikakva u spjeha. O političkom i moralnom fijasku njezine politike prema Bosni da i ne govorim. Baladir i Miteran nose hipoteku neuspjeha u Bosni, a izbori se približavaju, Slično je i s Engleskom. Vi ste, jednostavno, bez šanse, mi nismo. Tko god da je tipovao na vas, izgubio je". • U Beogradu Vas je prLmio i dr Mihajlo Marković. O čemu ste s njim razgovarali? S Markovičem, jednim od ideologa i autora Memoranduma SANTJ i projekta velike Srbije razgovarao sam posve drukčije nego s Miloševičem. Mi smo kolege po struci, profesori filozofije. Jako dobro ga poznajem, kao, uostalom, i on mene. Rekao sam mu: "Mihajlo, uza sve poštovanje prema srpskom narodu, kulturi i tradiciji, ne možeš ti sada meni prosipati nekakve ideologije i mitske teme. Pitanje budućnosti srpskog naroda na ovom prostoru jest pitanje njegove sposobnosti da se odrekne mitološkilt predodžaba o sebi”. Markovića je najviše piogodilo ono što sam mu rekao na odlasku: "Mihajlo, ti si izjavio nakou povratka s
Korduua da su >rpski lopovi i rakete upereni na Zagreb. Kako te nije sram!? Ti si u Zagrebu bio kao u svojoj kući. Kao jedan intelektualac, akademik, profesor filozofije i pisac knjiga o humanizmu, ti izgovaraš takve riječi". Kad njihov tzv. prvi intelektualac izgovara takve riječi, ne treba se čuditi Brani Crnčeviču i njegovoj antologijskoj rečenici; "Kad mi se spomene riječ kultura, hvatam se za pistolj". To je to. To sve objašnjava. • Više ste puta izjavljivali da se Muslimani neće zadovoljiti bescarinskom zonom u Pločama, nego da moraju dobiti izlaz na more. Sta to tačno znači? Poznato je da Bosna i Hercegovina ima izlaz na more i da je taj izlaz imala u cjelokupnoj svojoj povijesti. Od pbčetka 14. stoljača bosanska je država posjedovala veče ili manje dijelove jadranske obale. Najzad, nakon kandijskog rata ostali su joj samo Klek i Sutorma. Sutorinu je Đuro Pucar neovlašteno poklonio Cmoj Gori, a Klek je ostao bosanski. To je izlaz Bosne i Hercegovine na more i mi ga ne trebamo posebno tražiti. Klek je teritorij BiH, što nitko, osim nekih usijanilt glava. oije_osporio niti osporav§. • Cetvoromesečno primirje ističe 30. aprila. Hoče li muslimanska strana prihvatiti eventualno produženje primirja? Mi smatramo da će se, buduči da Karadžič ne želi prilivatiti predloženi plan, nužno morati pojačati svi oblici pritiska na njega i njegove snage. To u prvom redu uključuje bolju i efikasniju vojnu zaštitu tzv. zaštićenih zona, te zona isključenja. Također, smatramo da če tada biti nemoguče osporavati naše pravo na uvoz omžja, dakle da se skine embargo. Ako Milošević kani i dalje vojno pomagati Karadžića, mora računati na proširenje ovih mjera na Srbiju ili na eventualno izbijanje velikog rata na Balkanu, koji će uzrokovati on i Karađžić. "Miloševlć mi je uputžo niz komplimenata. čak i iičnih. poput: "Profesore. kako sžaino izgledate. mnogo bolje nego kad smo se zadnjž aut vidjeli." la sam mu na to rakao: "Gosoodine moj. ielite li da vam dam recept?" On ie rekao: "Dobro. daite"! - "Idite u Sarajevo. tamo. naime. svi tako dohro izgladaju zahvaljujući Karadžičevim ijudima s okolnih brda"!
SVI PREDSEDNIKOVI MUSLIMANI; Fikret Abdič izlazi iz PredsednišK'a Srbije, oktobar 1993.
Svet 28.04.1995
4