Свет

bismo drugog dana jeli naručcnu picu. Sve u sveniu, moj prvi brak trajao je čctiri mjeseca. U nekim sam novinama izjavila kako bi se, da sam znala da je u braku tako dobro, i ranije udala. No, jedina dobra strana moje kratke bračne avanture bila je što sam ipak došla u Ameriku i, na kraju, srela mojeg sadašnjeg supruga Pita. Zapravo, Pita sam upoznala još kao pjevačica ’Magazina’, na jednoj američkoj turneji, prije desetak godina, u San Pedru. Sjećam se da smo tri dana putovali od Vankuvera do San Pedra, jer je ’Amerikan Erlains’ taj dan bio prebukiran i morali smo dugo čekati na slobodan let. Nekako smo uspjeli stiči na koncert u San Pedro, ali samo dva sata prije nastupa. Zbog svega toga bila sam vrlo živčana i nimalo pripravna na bilo kakvu Ijubaznost. U jednom trenutku shvatila sam da je s nama i Pit, koji je, za razliku od mene, bio vrlo Ijubazan. Posudio nam je razglas, instrumente, bio nam cijelo vrijeme pri ruci. Moj jedini odgovor na njegovu Ijubaznost bio je: Dobar dan’ pri upoznavanju. Vratila sam se kuči, zaboravila na Ijubaznog Pita, udala se, rastala, pokušala pronači malo svjetla u Americi, ali siučaj je htio da se Pit i ja opet sretnemo. Od sudbine se zaista ne može pobječi”. DRUGI BRAK Pit je imao svoj bend i preko jednog prijatelja iz Splita tražio je pevačicu. Mora da je Ljiljana ostavila jak utisak na njega, čim se setio nje. Kada je saznao da ona živi u Los Anđelesu, nazvao ju je i ponudio joj saradnju. "Pristala sam bez imalo razmišljanja. Opet pjevati za mene je bio pravi preporod. Übrzo sam se preselila iz Los Anđelesa u San Pedro i upisala studij kozmetologije. Htjela sara krenuti ispočetka, no, vrlo sam brzo odustala od studija. Ipak, trebalo je živjeti i zato sam otvorila dučan u kojem sam prodavala traperice, majice i košulje. Moj brak s Jadranom bio je davna prošlost, no na sudsku rastavu morala sam čekati gotovo tri godine. Pit je zajedno sa mnom prolazio sve moje krize i strahove, pomagao mi, pružao potporu i übrzo nakon mojeg dolaska u San Pedro planula je Ijubav. Znala sam da je Pit rastavljen, da ima dvoje djece, ali nisam se bojala da će se naši prvi neuspjesi ponoviti. Cak smo dvi-

je godine živjeli zajedno, čekajući moju rastavu. Odmah po dobijanju rastave Pit i ja smo se vjenčali. Nakon dvije godine zajedničkog života nismo se, zapravo, niti željeli vjenčati, ali morali smo i to obaviti zbog njegovog oca. Njemu je strahovito smetalo da živimo nevjenčani. Eto, i to smo obavili, ali sada ipak razmišljamo o još jednom, ali pravom, vjenčanju u Hrvatskoj, za naše prijatelje i rođake. Ljiljani se posebno dopada Pitovo tradicionalno vaspitanje, "Moja ga je svekrva odgojila tako da poštuje žene i to mi se vrlo sviđa. Moram priznati i da se uz njega divno osjećam. Četiri godine smo zajedno, a on mi i danas, nakon svakog nastupa, donese kući ružu. lako rođeni Amerikanac, taj ’štih’ domaćeg u njegovu odgoju dobio je od svojih roditelja. Njima zaista nije bilo lako. Njegova majka, rođena Riječanka, radila je u ’lni’, a otac, podrijeklom s Ugljena, bio je zaposlen u tvornici *Rade Končar’. Kasnih pedesetih, shvatili su da i nemaju nekakvu perspektivu u tadašnjoj Jugoslaviji i poželjeli su okušati sreću u obećanoj zemlji Americi. Doselivši se 1958. godine u San Pedro, moj se svekar za-

poslio u velikoj kompaniji ’Heinc’, u kojoj je uskoro postao i šef pogona, a svekrva je ostala kod kuće, brinući se o kuči i dvojici sinova. Moj muž je'bdmalena volio glazbu, no u Americi se teško može živjeti samo od sviranja. Zato se Pit, unatoć tome što je

završio studij klasične i pop glazbe, zaposlio u kompaniji u kojoj radi i njegov otac, kao tehnićar u laboratoriju za proizvodnju hrane za pse i maćke. lako smo oboje zaokupljeni vlastitim poslovima, nalazimo vremena za zajednićke nastupe s bendom mojeg supruga". POVRATAK KUĆI Pit ima svoj bend od četrnaeste godine. Pre se zvao "Meteori", a sada "058", što je pozivni broj za Split. On komponuje, svira klavijature i, kako Ljiljana kaže, divno peva. Najčešče nastupaju po italijanskim

restoranioma, uglavnom na svadbama. Repertoar se sastoji od pesama pedesetih i šezdesetih godina, a pevaju ih na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku. "Sve to radimo vrlo gospodski. Talijani ne štede na svojim vjenćanjima. To su najćešće prave gozbe, ćesto i s tisuču uzvanika. Njima je svadba toliko važna da se za tu većer zaduže toliko da moraju vraćati dug sljedećih nekoliko godina. I nikoga ne brine što će se možda za nekoliko mjeseci rastati i što će dug ostati. Narna je važno da nam dobro plate, da se i mi usput zabavIjamo, da ne moramo misliti o plaćanju naših raćuna i o tome što si sve možemo priuštiti. Ali nismo prezahtjevni, niti se razbacujemo novcem trošeći na garderobu. Oboje smo najsretniji u trapericama, majicama, s nabaćenom jaknom. Meni se najviše sviđaju modeli Kelvina Klajna, Espritež ili TBig Star’. A što se hrane tiće, moj je omiljeni dućan ’99 cents store’. Cijene su gotovo smiješne i, samo primjera radi, za dvjesto dolara možete obaviti nabavku za cijeli mjesec, umjesto da odete u dućan u kojem jedna paprika stoji pet dolara. Samo, ta američka hrana nema

ni okusa ni mirisa. Ni meso, ni rajčica... ma, ništa nije kao u nas. Kao i svaka država, tako i Amerika ima svoje dobre i loše strane. Loše su svakako kriminal, rasizam, droga, ali u toj je državi sve moguće ako se potrudiš. No, moram priznati da je Amerika malo prevelika za moj ukus. Nedostaje mi moj jezik, moji prijatelji. Đoslovno patim za Ijetom, mojom rivom, za kučom. Željna sam doma i sretna sam što sam se pokušala vratiti. Pit će još neko vrijeme biti u San Pedru, jer mora dovršiti neke poslove koje smo zaključili do kraja sljedeće godine. Nadgledat će i moj butik, no uopće ne znam što ću s dućanom ako se vratim kući. Krene li sve kako sam isplanirala, neće mi preostati ništa drugo nego da ga prodam. I Pit se želi vratiti. Dakle, o ovom albumu, koji se tako iznenada pojavio, ovisi mnogo toga i zato ću ga mfpraviti najbolje što mogu. Volim balade i željela bih uspjeti i ovaj put, zajedno sa svojim suprugom napraviti svoju najljepšu baladu s istinitim, životnim tekstom". Atsaerlcan dream Ljlljatte Nlkolovske is gmpe •’Magazln 1 ’

LJTLJANA I PIT: U San Pedru pevaju po italijanskim restorauima

35

12. OS. 1995. Svet