Свет

SAŠA LOKNER: LAKŠE OSTAVLJAM DEVOJKE NEGO MUZIKU

Hazgovarala: Aleksandra Petrović

SA MNOM MOŽE DA OSTANE SAMO ONA DEVOIKA KOIA ĆE PRIHVATITIDAIA NOĆ PROVEDEM SA KLAVIROM A NE SA NIOM!

SflSfl LOKNEB. rokar čiji је muzički aul tekao od дгаав "Pmtop" koiu je formirao kag 12-godišnjak. do niške "Galije" i beogradskih "Snstmktora". posiedniih nteseci SIKiJulSiBl pažnje zbog albuma "Maos" koji je snimio zajedno sa Lazarom Ristovskim. Д otvorenom razgovoru za "Svet" Lokner priznaie:

svetu nota i violinskih ključeva prisutan je več punih dvadeset i pet godina, svira od svoje šeste, kad je krenuo u muzičko zabavište. Klavir mu je bio i ostao najdraži instrument, ali je ipak u tinejdžerskim godinatna, poučen muzikom koja se tada slušala, prešao na sintisajzere, U гокenrol se aktivno uključio u svojoj dvanaestoj godini, kada je formirao prvi bend. Bila je to grupa "Potop". Nakon toga ostavio je svoj pečat u niškoj "Galiji" i, naravno, več legendamim "Instruktorima". Pored toga. godinama prati muziku za fdm, pozorište, reklamne spotove, radi arartžmane... I pored svega toga, stigao je da uradi i svoj prvi projekat sa instrumentalnom muzikom. Ili, ako se stvari malo drugačije postave: zbog svega toga ovo mu je tek prvi solistički album. ler. kako i sam Saša Lokner kaže, ova ploča je trebalo da se pojavi mnogo, mnogo ranije. "’Naos’ je Lazin i ir.oj debitantski zajednički album. To su CD i kaseta sa isključivo bistrumcntalnom muzikom. Neraa pevanja, ali ima vokaliza u dve numere koje peva Bebi Dol. Materijal traje oko četrdeset minuta i obuhvata sedam kompozicija, od kojih su tri zajednički rad, a po dve smo več gotove uneli u ргојеkat. Kompozicije које sara ja donco su naslovna ’Naos’ i ’Cista

Ijubav’, a Lazine su ’Vatra’ i ’Parnepar’". • Zanimljivo je da ste čitav projekat pripremili i snimili prošlog ieta van Beograda?! Kad pripremaš jedau takav materijal, potrebni su ti apsolutni mir, apsolutna tišina i apsolutna koncentracija. A to je neostvarivo u ißeogradu. To smo zaključili već posle prve numere, "Bulevar 1994" koju smo ovde uradili. Njeno stvaranje trajalo je čitava tri meseca. Ujedno, to je jedina stvar koja odiše gradskom atmosferom. Dakle, uvideli smo da ako ostanemo u Beogradu, pripremanje materijala če potrajati beskonačno dugo. Zbog toga smo se povukli u Žiču, u kuču Lazinih roditelja, preneli tamo skoro ceo studio i čitav posao uradili za dva meseca. Uslovi koje smo tamo imali bili su zaista sjajni. Snimali smo uglavnom noču, kad se temperatura spuštala na normalu, Radili smo u veoma opuštenoj i prijatnoj atmosferi. • Kako je uopšte došlo do saradnje između Laze RLstovskos i tebe? Nas dvojica na veoma sličan i blizak način doživljavamo muziku. Time je osnovni uslov za zajednički projekt bio zadovoljen. Dosta smo slični i u načinu aranžiranja kompozicija. S druge strane, svaki od nas ima specifičan izraz u sviranju, jasan i prepoznatljiv stil, a to je siguran znak da je čovek zreo da se iskaže u instrumeutalnoj muzici.

• Na prvo slušanje, u čemu se ogleda razlika između vaših stilova? Laza na dosta prepoznatljiv i specifičan način svira jednu vrstu instrumednata. U pitanju su monofoni sintisajzeri па kojima su odsvirane sve osnovne teme na ovoj ploči. МШI - MOOG je njegovo izražajno sredstvo. A moje izražajno sredstvo je akustični klavir. • Deset godina si svirao u " Instruktorima" рге nego što si se odlučio na solo projekt? "Instruktori" su jedna ogromna firma, sa ustaljenim redosledom rada, redosledom događanja. Oduvek mi je veliko zadovoljstvo predstavIjalo sviranje u tom bendu, jer je to jedan stvarno veliki rokenrol bend koji ima svoj put, svoju publiku, svoj izaraz, Ipak, posle svih ovih godina, ta vrsta sviranja nije ono što u potpunosti može da me muzički zadovolji. Trebalo mi je neko autorsko delo iza koga ja mogu đa stanem, nešto kao "Naos". Muzičar u meni je toliko sazreo da je poželeo da svira nešto što je sam komponovao. S obzirom da sam instrumentalista, da ne pevam, ovaj album je bio nešto najlogični|e. • S obzirom da izvodis samo instrumeutalnu muziku, kako si naučio da praviš pevačke kompozicijc? Moj izraz je isključivo instrumental. Sve što satn naučio o pravIjeuju songova i pevačkih pesania. naučio sam uz Žtku i Bajagu. Moгаш da priznarn da to tusam zuao

do pre četiri, pet godina. Kad ргаvim muziku za pozorište, najsrečniji sam kad ima malo songova, kad mogu da pravim samo ambijentalnn muziku. Međutim, poslednje dve, tri godine u teatru je trend da kompletni marketing jedne pozorišne predstave vezuju za pesmu. Obavezno se š'nima spot u kojem se pojavljuju skoro svi glumci iz predstave. Na taj načia se publika upoznaje sa predstavom, Muzika je najbrži put do Ijudi. Za dečje predstave pozorišta "Boško Buha", sa kojim iraam već ustaljenu sarad-

nju, moram da pravim dosta pevačkilt songova. * Sem muzikc za pozorišne predstave, dosta radiš i kratke forme za televiziju. Sta je leže raditi? Teško je to reći. Muzika je veoma širok pojam. Sve ovo što mi radimo, na neki način spada u domen pop-muzike, bez obzira da li se rađi o pozorištu, rokenrol bendu ili instramentalnom projektu kakav je "Naos”. Muzika kojom se ja bavim pre svega je primenjena muzika. Spice za televiziju, te kratke

fonne od 5 do 30 sekuadi, као i reklame, dosta su specifičan vid bavljenja muzikom. Tu muzika mora da bude u funkciji. Ako radim, na primer, petosekundnu špicu za neku muzejsku izložbu, ta muzička podloga mora biti takva da Ijude, kad god je čuju, podseča na izložbu. To je, dakle, primenjena muzika koja ima svoj zadatak, cilj i funkciju. Isti slučaj je i sa pozorištem. Muzika treba da pomogne glumcima, da pomogne režiji i da sve skupi na jedno mesto. Za mene lično, mnogo teže od svega toga je raditi klasičnu pop-kompoziciju. Mislim da je najteže uraditi pop-pesmu koja treba da postane hit. • Ako sabereš sve predstave i drame na kojima si do sada radio, koju muziku bi izdvojio, koja te ispunjava najvećim zadovoljstvom? Svaka predstava na kojoj sam radio ima neki momenat kojim sam veoma zadovoljan i koji mi je drag. Ipak, moram da izdvojim muziku koju sam napisao za TV dramu "Sile u vazduhu" negde ’B9. odine, Iz te muzike proizišao je "Naos". Lajtmotiv drame bila je kompozicija koja se u to vreme zvala "Sile u vazduhu", a koju sam kasnije prekrstio u "Naos". Ona se provlači kroz čitavu dramu. Zašto mi je ona najdraža? Zato što je "Naos" tema za koju sam ja posebno emotivno

"Tremu imam i danas i mislim da ću je uvek imali. To је dobro, jer kad imam lremu,.najbolje sviram. Kada je nemam, znači da sam veoma uvežban, isuviše siguran u ono šlo radim, a onda je Vo, da tako kažem, ziheraški nasfup. Dva pula sam imao užasnu Iremu. Prvi pul pred koncerl . na Sajmu, novembra 'B6. ili 'B7. Bila je lo promocija albuma "Jahači magle". U hali je bilo 20.000 Ijudi, ali mi Irema nije bila zbog njih, več zbog dvadesel Ijudi koji su slajali iza bine. Bili su lu Gorah Bregovič, Laza Rislovski i druga velika imena gugoslovenske rok scene"

Svet 4. 08.1995.

29