Свет

ŠEŠELJ ĆE I DALJE IMATI GRATIS KNJIGE KOD MENE. AKO МI GLAMOČANIN ZABRANI DA SE VIDAM SA NJIM, NAPUSTIĆU I "PAŠIĆEVCE"!

Razgovarao: Predrag Popovic

{MIROSLAV DERETA, bivši radlKal, ualedl# -шјДнИД Ihnjižar, najzvučnije ime izgraperepublićkinpßilamka SRS koja je nedavno prešla u "SRS Nikoia Pašić" црН lazgovora za "Svet" tvrdž:

i пакоп ovog lelujeg političkog prelazuog гока uslovi pod kojima su ostvarivani transferi ostaće nepoznati javnosti. Nagađanja o pritiscima, ucenama, ustupcima i svim ostalim metodama vrbovanja istaknutih političara tek u manjoj meri otkrivaju pozadinu uekoliko značajnijih ргеlazaka iz jedne u drugu stranku. Među tim prelascima najznačajnije je ime Miroslava Derete, donedavno poslanika Srpske radikalne stranke u Republiekom parlamenht. Njegov odlazak u SRS - Nikola Pašić ne predstavlja veliko iznenađenje, što priznaje i sam Dereta. • Da li se vi, gospodine Dcrela, osećate ponekad kao kugla? Ne. ne razumem. Kakva kugla? • Posfoji pretpostavka da su socijalisfi, onako kako katolici kite sfaklenim kuglama božićnje jelke, okitili radikalsku jelku svojim kuglama, pa ih sada samo uzimaju nazad. Jeste li vi jedna od tih kugli? Ne, nisam takva kugla. Ja čak nisam nikada ni bio pravi radikal. Kao pacifista i demokrata, bio sam atipična pojava u Srpskoj radikalnoj stranci. • Zašto ste se onda učlanjivali uSRS? Razloga je nekoliko, a osnovni je moje dugogodišnje prijateljstvo sa Vojom Sešeljem. Još pre deset godiua, kada to niko nije smeo, ja sam objavljivao njegove knjige. Osim toga, živeći u Londonu, shvatio siuii šta znači pravi patriotizam. Tamo sam video kako Eng-

lezi ispraćaju svoje brodove koji su krenuli da osvoje argentinsko ostrvo Foklande. Oni su bili svi kao jedan. Ja nisam mogao ostati ravnodušan prema. ratu koji je zahvatio moj narod sa druge strane Drine, lako sam rođen u Beogradu, ne mogu da zaboravim svoje bosansko poreklo. Moj otac je iz Jajca a majka iz okoline Dubrovnika. Tamo nemam više dedova i baba, sve su ih ustaše pobili. Zbog toga nisam hteo da sedim skrštenih ruku i gledam šta se đogađa. Odlučio sam se da politički pomognem koliko mogu. Zato sam se priključio jedinoj stranci koja je na pravi način zastupala interese mog naroda. • Da II jc Sešelj znao za vašu atipičnost? Znao je i nije mu smetala. Dogovorili smo se za pet minuta. Nisam želeo da ga varam. Zaista sam se trudio da postanem pravi radikal, ali mi to, očito, nije išlo od ruke. Posle nekoliko meseci, kada sam video kako stoje stvari, prestao sam da se trudim. Poslednjih nekoliko meseci nisam se ni pojavIjivao u skupštini, Navratio bih saшо na petnaestak minuta, da vide

da sam tu. Osečao sam da me opterečuje članstvo u SRS, da mi nedostaje sloboda govora i ponašanja. • Cime su Vam sputavali tu slobodu? Niko mi nije ništa izravno prigovarao, ah se videlo da razlike postaju sve veče i dublje. Na primer, nakon nekog briljantnog govora Vesne Pešič ih Vuka Draškoviča, ja bih aplaudirao, kao što bih pozdravio svakog ko pametno i lepo govori, bez obzira iz koje je stranke. Moje bivše stranačke kolege bi se tome iščuđavale. Primetio sam da ih hvata panika pri svakom mom prijavljivanju za diskusiju. Nisu mi dozvolili ui da govorim na mitingu, iako je govorio, recimo, Bane Vakič, koji nije nikakav govornik. Zbog tog razmimoilaženja zid između mene i njih je postajao sve veči. Ja sam pokušao da budera radikal, ali uije išlo. Ja sam, zapravo, demokrata. • Jestc li sa Sešeljein razgovarali o Vašcm viđenju stvari? O tome sam razgovarao sa Vojom dan pre njcgovog prvog hapšenja. II prostorijama poslaničkog kluba neki mladi momci, Vučič i

kompanija, trljali su ruke; Super, uhapsiće Seselja. Odmah sam im гекао da to baš i nije super. Vojislav Sešelj ima ženu, decu, ima stranku. Stranka jeste jaka, ali bez lideга lako može da se rasturi, Tada uisam ni sanjao da će se koji dan kasnije otcepiti "pašićevci", što se pokazalo da sam bio u pravu u vezi s tom procenom. • Zašto bi Vucić trijao ruke od zadovoljstva zbog Sešeljcvog hapšenja? Citiram ga; "Sešeljovo hapšenje je dobro za stranku, porašće rejting i stranci i njemu lično". Eto, tako razmišlja jedan školovani mladić od 25 godina. Ja se ni sa Vučićem ni sa takvim razmišljanjeiipnc slažem. Gdmalt sam nazvao Sešelja. Zatekao sam ga kod kuće. Rekao sam mu svoje mišIjenje, Rekao sam mu da nije smeo on da pljune Božovića. Treblao je to da uradi neko drugi, neko manje važan. Božovića, kakav je, trebalo je nokautirati. Međutim, tog skota nije trebalo da pljune vođa stranke, da sam uleti u neprilike. Kada sam mu sve to rekao, Voja se nasmejao: ’ajde, Dereta, neraoj sad... U lom

trenutku kod njega je ušao Toma Nikolić i još nekoliko poslanika. Valjda u šali, Voja je rekac: Evo, Tomo, Dereta ti rastura poslanički klub. • Izgleda da se nije šalio. Možda i nije, ali to nije bila istina. Tada smo se Voja i ja dogovorili da se vidimo sutradan, pa da popričamo o mojim primeđbama. On je, šaleći se, гекао da đođem oko 11 sati, ako ga ne uhapse. Međutim, uhapsili su ga. Posle izlaska iz zatvora, često smo pokušavali da se-dogovorimo za neki sastanak; međutim, ili sam ja bio zauzet ili je on držao mitinge po unutrašnjosti. Uglavnom, nismo imali vremena za razgovor. • Da li su Vam sroetali samo žcstoki istupi u skupštiuama ili je bilo još foga šfo Vam nije bilo po volji? Рге svega, nije mi bio po volji Vučić. Moje mišljenje o tom mladiću deli bar još dvadesetak poslanika SRS. Mnogo je nas koji se nismo slagali sa postavljanjem na visoke funkcije Vučića i još nckih mladih Ijuđi koji su se našli u vrhu stranke.

• Koji Vam još mladi Ijudi smetaju? Steva Dragišić, zatim Mirčić, iako on više nije tako mlad. Njihovo postavljanje na visoke funkcije još je jedan dokaz da je Sešelj izgubio vezu sa javnošću. • Sa bazom? Tačno, sa bazom. On sa narodom kontaktira samo na mitinzima, a tamo ne može da se vidi pravo raspoloženje Ijudi. Sešelj kuda kreпе ima obezbeđenje. Stalno je okružen jednim te istim Ijudima, tako da je logično što više nema mogućnosti da sagleda realno stanje stvari. Ja sam ga na to upozoravao. • AJi, on Vam, pretpostavIjam, nije verovao? Nije. Odmahivao bi rukom: "Dereta, pitam te za narod, a ne za mišljenje tvog kruga intelektualaca. Ko mari za njih?" Pokušavao sam mu reći da baš narod ne želi da gleda to čupanje kablova, izvlačenje pištolja, vređanje poslanika. Ja sam imao prilike da u Londonu vidim kako funkcioniše najparlameutarniji parlament na svetu. Tarao postoje neke norme ponašanja, koje ovde radikali ne poštuju. Zbog

ZVEZDE PRELAZNOG ROKA MIROSLAV DERETA: ZAŠTO SAM NAPUSTIO SRS

Svet 4. 08. 1995.

9