Свет

TRAUNŠTAJN; DOŽIVOTNA ROBIJA ZA MILJENKA BOJČIĆA

MIUENKO JE NAŠU SANIU STALNO TUKAO, A ONDA JU JE PRED DECOMIZDO NOŽEM!

rvatski državljanin MiIjenko Bojčić, već je godinu dana u nemačkom zatvoш, a krajem marta sud u Traunštajnu osudio ga je doživotno! To znači, ako dođe do senzacionalnog preokreta, do sada nepoznatih dokaza i novog suđenja, da bi na slobodu mogao izaći tek za 15 godina, kad mu bude gotovo 50! Miljenko Bojčić osuđen je zbog toga što je nožem izbo suprugu i majku svoje troje dece! On. međutim, ne poričući da je to učinio, tvrdi da je reč o reakciji u afektu, jer više nije mogao da podnese da ga žena vara. Nakon

pokušaja übistva supruge, Bojčić ie pokušavao da se utopi. "Suđeno mi je po kratkom postupku, bez prava obrane, oduzeto mi je pravo na roditeljstvo nad djecom kako bi ih Ijubavnik moje žene mogao usvojiti, a mene bi poslije izdržane kazne lakše izbacili iz Njemaćkc. Istovremeno, žena je htjela organizirati i da budem übijen". MUjenko i Sanja Bojčić su se vencali pre 11 godinji, kad je njoj bilo teK dvadeset. Ziveli su u Garešnici do početka rata, 1991. Njihovo najstarije dete, ćerka Ivona, ima 8 godma, sinu Sašije 6, a najmlađem Denisu tek četiri godine, On je u Nemačku stigao još kao beba. Bojčići-su oboje radili u mestu Grasau, nedalekood uemačko—austrijske granice. Od dolaska u Nemačkii stalno su se svađali. Miljenko je bio uveren da ga supruga vara. Nekoliko puta ju je istukao i pošto ju je teško ozledio već mu je jednom suđeno za pokušaj übistva. Nije osuđen, ali je, posle 15 meseci istražnog zatvora, izbačen iz Nemačke. Vratio se ilegalno i ponovo je pokušao da je übije. Danas, pošto je dobila razvod, njegova bivša supruga i daIje živi u Grasau s troje dece koja ne smeju da dolaze ocu u posetu. On je zatvorenik u nedalekom Straubingu. Neumorno nastoji da dokaze da je i sam postao žrtva. To tvrdi i u pismima koje šalje iz zatvora, verujući da bi mu to moglo pomoći. Njegova neverovatna priča počinje krajem 1991. godine dolasfcom u Nemačku, fcod njegove majke, zajedno sa porodicom; "Supruga ie u prolječe 1992. zapocela Ijubavnu vezu s oženjenim .Nijemcem, bez djece, i dvostrukom igrom dovela sve sudionike u poziciju psihičkog sloma. Bilo je bezbroj neprospavanih noći, odvođe-

nja dece Ijubavniku, odlaženje bez djece, pa povrataka, sve do 8. veljace 1994. kad sam suprugu prilikom četvrtog pofcušaja, teško ozlijedio. Mojim hapšenjem započela je prIjava igra njemačkih vlasti, od objavljivanja članka u novinaraa da sam se lažno predstavio kao hrvatski državljanin, a da sam u stvari Srbin, preko protuzakonitih izmjena mojih adresa prebivališta u kompjuteru sa svrhom da se omoguči deportacija iz Njemačke na isti takav način, do same deportacije 27. 5. 1994. Mojom deportacijom i zabranom povratka u Njemačku oduzeto mi je pravo na roditeljstvOj omoguceno automatsko poništenje našeg braka nakon godinu dana razdvojenog života, kao i poduzimanje radnji od strane moje supruge da me se u Hrvatskoj pošalje na bojište i likvidira". "Sve vrijeme mog boravka u zatvoru od 8. 2. 1994. do 27. 5. 1994. supruga je održavala Ijubavnu vezu i dalje, te me ujedno posječivala i poduzimala sve da budem ueportiran. Nakon deportacije sam stanovao u kuči supruzmih roditelja u Siraču ne sluteči da ona istovremeno živi s Ijubavnikom u njegovom stanu. Oni su me zadržavali u svojoj kuči kako bi moje kretnje imali pod kontrolom i ujedno da ne shvatim nastavak dvostruke igre njihove kčeri do poziva na Боjiste. Supruga je istovremeno davala lažne intormacije o meni državnim organima MUP-a s ciljem da me likvidiraju ili fizički i psihički unište. Mojim povratkom u Njemačku, u stan moje supruge, te otkrivanjem istine, u meni se sve slomilo. Na žalost, ne vidjevši ništa osim njenih prijevara, obmana, otimanja djece i svih podlih radnji, posegao sam za nožem. Nanio sam joj

nekoliko üboda, zatim pokuSao samoubojstvo utapanjem i na kraju potpuno slomljen završio u zatvoru. Supruga je nakon deset dana izašla iz bolnice, bez posIjedica, osim straha, i živi dalje s Ijubavnikom i našom djecom. Njen Ijubavnik je dao lažne izjave da sam mu prijetio übojstv'om. Izjave moje supruge su 90 posto lažne. Najvažnije podatke su oboje izbjegli u svojim izjavama. Sudac je odbio bilo kakvo dokazivanje istine, odbio svjedoke i podnesene zahtjeve za dokaze s moje strane, branio mi da išta kažem o ženinim prijevarama i protuzakohitim radnjama tog istog suda od prethodnog sudskog procesa, svodeći sve samo na jednu točku i pitanje: da li se sve dogodilo u afektu ili nije jer jedino taj čin govori protiv mene". "Gospođa psiholog koja je sa mnom obavljala razgovore i koja ie poslana od strane suda već dobro poznatim načinom prepušta odluku sucu koji, zna se, odbija mogućnost da se radilo o afektu lako se upravo i jedino o tome radilo. Iако sam najmanje godinu dana bio u teskoj depresiji, a to je nakon mog uhićenja zaključio i psihijatar, sudac je smatrao da sam preinteligentan da bi опа djelovala ma gubljenje kontrole. 'Time si omogućuje izricanje maksimalne kazne. Nakon suđenja su me prebacivali u zatvor Straubing gdje glavni ’psiholog’ donosi zakljucak da ’nisam normalan’, predlažući da me strpaju među psihičkrbolesne zatvorenike. Tako se u Njemačkoj rješavaju nepoželjnih osoba na prijedlog i preporuku suda. Sudac je odbio svaki moj pokušaj da mi se omogući posjet moje djece u zatvoru s ’objašnjenjem’ da nemaju interesa sa mnom dalje odrzavati kon-

takt, iako se radi o djeci u uzrastu od 4, 6 i 8 gbdina i prdtiv kojih nisam ništa učinio. L međuvremenu je brak razveden, sudski mi je oduzeto pravo па roditeljstvo kako bi ih Ijubavnik moje supruge mogao adoptirati, dati svoje prezime čime će postati 'Nijemcima’. Izolirali su me potpuno, odbijaju mi izdati kopije dokumenata kojima bih mogao dokazati da su protiv mene montirali sudske advokat ne poduzima nista u tom cilju јег je u interesu sudstva u Traunstajnu da informacije ne izađu u javnost". Miljenko Bojčic tvrdi da je žrtva zavere organizovane ne samo od strane već i njenih roditelja. Njegova bivša supruga ćuti, a njeni roditelji tvrde 'kako Bojčić laže! "Nije dosta što je toliko maltretirao našu kćer i pokušao ju nekoliko puta übiti, nego još izmišlja. A nakon što je protjeran iz Njemačke prinuli smo ga u svoju kuću" - kažu Stjepan (66) j., Terezija (65) Pihir iz Sirača nedaleko od Danivara. Penzionisani trgovac Stjepan da bi prehranio sebe i ženu, bavi se poljoprivredom. Terezija je vec godinama slepa i nijedno od troje imučadi riikad nije videla. "lako ih ne mogu vidjeti, ja unuke volim. Na žalost, od kada su u Njemačkoj, пе mogu ih ni dotaknuti. Sanja se ne smije ni nakratko vratiti jer više ne bi mogla natrag u Njemačku". Za bivšeg zeta tvrde kako je od početka oraka samo pravio probleme njihovoi Sanji, a kasnije i deci. "S jednog kartanja donio je žuticu, pa su se svi razboljeli" - kaže Stjepan Pihir. "Kad su otišli u Njemačku, jednom je Sanju tako istukao da je pala па cesti i dobila potres mozga. Drugi put razbio je auto njene prijateljice i pono-

vo istukao Sanju. Dobio je uvjetno devet mjcseci zatvora i izgon iz Njemačke. Primili smo ga u svoju kuću. Došao je s jednim koferom stvari. Ргоdao je auto za 11.000 maraka, a Sanji i djeci poslao je samo 4.000. Zatim se ilegalno vratio u Njemačku. Ušao je preko prozora u stan i sakrio se pod krevetom. Kad se vratila kuči, pred djecom ju je izbo uožem. Išla je nekoliko puta na operacije. Imala je probodena pluča, übo ju je u ruku, vrat... Tek nedavno počela je ponovo da radi. Uvijek se ponašao kao da je njegovo vlasništvo zato što mu jc žena. Zamislite, napravio je oporuku: ako on strada da se o djeci ne brine Sanja, nego njen brat, naš sin koji živi u Zagrebu. je malo cijenio našu kčcr. Cak joj je predlagao da se razvedu, a da se on oženi Njcmicom da dobije dozvolu boravka u Njemačkoj. Kao, to bi bilo samo formalno, a za dvije-tri godine če se razvesti od Njemice i opet oženiti Sanju. A kad su ga zatvorili rekao je: Tzači ču jednom, a tada ču je naći i übiti!’ Оп ne voli ni nju ni djecu". Neke bivše Miljenkove komšije, poznanici i prijatelji tvrde, naprotiv, kako ou svoju decu jiaprosto obožava. "Cak su ga i tuđa djeca voIjela, a njegova su bila luda za njim" - kažu oni. "Istina je da je bio strašno Ijubomoran, ali je imao i razloga." Ivonu. Sašu i Denisa niko ništa ne pita. Mamu, na sreću, imaju - tata je nije uspeo übiti. Oca imaju, ali ga zapravo, nemaju. Kad Miljenko izađe iz zatvora, oni će već biti odrasli Ijudi. S roditeljima su proživeli pakao i bez ikakve krivice kažnjeni za ceo život.

■шаШШВ

1. 09.1995. Svet