Свет

Domu kulture i oštrili napada i velike prozivke na moj račun što je samo najavljivalo njihovu čvrstu odlučnost da zajedničkim snagama - opštinska rukovodstva HDZ-a i SDS-a - uđu u obračun sa mnom. Naglasio sam mu da njegovo rukovodstvo SDS-a u našem gradu izaziva sukobe i da nisu ličnosti za vođe srpskog naroda. Raškovič me je zamolio da tu subotu "Gavrilovič” пе radi na što sam ja pristao kako se ne bi shvatilo da je u pitanju revanšizam iako smo baš te subote morali odraditi vrlo važan izvozni posao. Uz zahvalnost za razumjevanje Raškovič je tom prilikom obečao da če se on pobrinuti da sve protekne u najboljem redu uputivši mi usput komplimente u smislu da sam ja "pamet srpskog naroda i suvo zlato” naglašavajući moj imidž istaknutog privrednika. Pozvao me je da pristupim SDS-u јег oni nemaju istaknutijih kadrova tog ргоfila. Zahvalio sam mu ođbivši ponudu јег sam upravo ušao u formiranje SPH-PJO koju smo dogovorffi Miloševič i ja, Istakao sam spremnost da maksimalno sarađujemo sa međusobnim uvažavanjem a ne prozivkama na skupovima koje iznutra destabilizuju srpski narod. Rekao sam tom prilikom Raškoviču da se mora voditi računa o ogromnom broju Srba u industrijskim centrima Hrvatske i da ih ima mnogo više nego u čitavom krajiškom dijelu, Isto tako upozorio sam na mješovite sredine i njihovu osjetljivost skoro na svaku javno izgovorenu riječ. Mi ne smijemo, rekoh, činiti ono što čini HDZ, јег smo - za razliku od njih - i manjinski narod u Hrvatskoj. Mi mo-

ramo, гекао sam dalje, isticati i ukazivati na ono Sto se radi u državnim organizacijama, institucijama i firmama gdje su Srbi počeli dobivati otkaze ili su gumuti strogo u drugi plan. Znao sam i da če taj miting u Petrinji poremetiti i zaoštriti do tada solidne odnose među dva naroda. Posebno sam upozoravao na to zbog samog "Gavriloviča" u čijem je sastavu radio podjednak broj Srba i Hrvata. Naime, naša tvomica je tada imala više od 7000 radnika i ртеко 6000 kooperanata. I kada bi ja, po nagovoru i preporuci mkovodioca SDS iz Knina, počeo da srbujem, uzrokovalo bi to veoma tešku situaciju u kolektivu pa bih morao stvarati skoro jednonacionalne smjene u procesu proizvodnje. Nisam smatrao da ja to trebam гаditi - niti zbog Tuđmana, a niti zbog Raškoviča ili bilo koga dmgog- Međutim, Petrinja je za SDS i njegovo rukovodstvo bila po пшоgo čemu interesantna, između ostalog i zato što su htjeh da demonsri riraju pred Hrvatima svoje srpstvo i svoju ekstremnu ideologiju, Skup je bio velik - okupilo se više od 10.000 Srba, uglavnom sa Banije ali i šire. Kao gosti pojavili su se rukovodioci petrinjskog HDZ-a i oni su izgleda predstavljaU manji problem od nekih Srba vezanih za dmge partije a koji uisu bffi istomišljenici kninskog rukovodstva. Rukovodstvo petrinjskog SDSa bilo je potpuno bez autoriteta u narodu. Največi dio njih nije ništa predstavljao u prošlom vremenu, nisu bUi ni stručnjaci niti kreatori sposobni da ponude nešto bolje za život. Oni su, jednostavno, tražili kmha nad pogačom. U svojem govom Raškovič je zloupotrebio naš telefonski razgo-

vor iznoseči pred tom masom naroda kako sam-tražio njegovu zaštitu i da če to SDS učiniti ukoliko u "Ga\Tiloviču" ne bude "lopovluka", Kada je Ralkovič spomenuo moje ime prolomio se snažan aplauz Sto je njemu bio dovoljan znak da protumači i shvati koliki je moj utjecaj u narodu. Več sutradan morao sam kroz štampu demantovati Raškoviča. On me je, istina, nazvao sutradan na posao da mi se ispriča ali ja nisam mogao prihvatiti tu ispriku več sam izašao sa demantijem. Kninski SDS je nastavio sa javnim mitinzima u istom maniru donoseči tako više štete nego koristi srpskom narodu. Na skupovima SDS na čitavom prostoru sadašnje RSK tražena je kultuma autonomija i najavljen геferendum što je bila zamka jedva čekana od Hrvata. Ono što nije bilo dobro jeste da nigdje nije bilo povlačeno pitanje Srba u industrijskim centrima a njih je bilo brojčano više nego Srba u RSK, Glavno оргеdeljenje za koje sam se borio bilo je da Srbi ostanu konstituivan narod u Hrvatskoj a da Hrvatska ostane u federativnom uređenju sa Jugoslavijom. Koliko je hrvatsko rukovodstvo uvažavalo poruke sa javnili skupova SDS-a najbolje je pokazivalo stanje i podatak da su se svakim danom sve više čistili геpublički i mnogi opštinski organi ,od Srba. Slično je bili i u institucijama kulture i prosvjete. Naravno, takva pitanja nisu se mogla rješavati mitinzima i prepotentnim izjavama i prijetnjama bez pokriča. VELIKI MITING NA KOZARI, MARKOVIĆ I NJEGONT REFORMISTI: U nizu nepovoljnih okolnosti na srpskim prostorima uklopio se i zakazani mitiug za Jugoslaviju na Kozari, odnosno

Mrakovici. On se trebao održati 27. jula 1990. godine, dakle na Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine, ali je pomjeren za nedjelju, 29. jula 1990. godine sa početkom u 12 časova. Stigla mi je informacija kako Ante Markovič sprema neko iznenađenje na Kozari! Stigao sam na Mrakovicu u dogovoru sa rukovodstvom opštine Prijedor, sastavši se s njima prethodno u Novom Gradu gđje sam dogovarao moguči dolazak Miloševiča na Kozaru. Međutim, Магкоvič je ргеко svojih linija vlasti u Sarajevu i Banja Luci ugovorio svoj dolazak na Mrakovicu. Dan prije toga, dakle u subotu, on je več radio na skupljanju potpisa za svoju stranku. Prije dolaska na miting sastali smo se u prostoru neposredno kod Muzeja revolucije. Očekivao sam da če Ante Markovič posvetiti pažnju tim ogromnim žrtvama u Potkozarju, ali to se nije desilo... Bio sam opterečen i sa činjenicom da je taj veliki skup zakazan u nedjelju 29. jula 1990. godine, dakle dva dana nakon Dana ustanka naroda BiH. Znao sam da če ta prethodna aktivnost Markoviča i njegovih saradnika oko formiranja stranke, imati sigumo štetne posIjedice. Odlazeči prema platou, odnosno prostoru gdje se održavao taj veliki skup, išao sam neposredno iza Markoviča. Prolazeči kroz taj dostojanstveni korđon mojih Kozarčana - koji su mnogo propatili u prošlosti, a izuzetno su vezani za Jugoslaviju. jer su kroz nju vezani za Maticu Srbiju - kroz glavu su mi prolazile mnoge misli. Narod Kozare. je skandirao: "Ante, Ante...", a шепе je prolazila jeza јег sam shvačao da je upravo u toku

jedan miting izdaje. Ali nisam još znao što će Ante govoriti. Sjeo sam u prvi red. Odnos domaćina prema meni je bio vrlo korektan. Do mene je uz domaćina Pavića sjedio i Zoгап Mišković, generalni sekretar SIV-а. Otvarajući taj veliki miting predsjednik opštine Prijedor, Pavić, govorio je kratko uvodno o mjestu, 0 Kozari. Izlaganje mu je trajalo oko pet minuta. Onda je na govomicu istupio Ante Marković, bumo pozdravljen od ogromnog broja Kozarčana. Njegov nastup bio je ćista improvizacija, bez pripreme, bez osjećaja da se nalazi u srcu te slavne Kozare 1 пјепе epopeje na Mrakovici. Njemu nije ni palo na pamet da istakne tu revolucionamu prošlost Kozare. Potkozarja, da istakne ogromne žrtve, da istakne Jasenovac. I nije prošlo dugo on je iz svoga džepa izvadio svoju poznatu tekicu, naglasivši kako je formiranje te njegove refonnske stranke - najbolje rješenje za Jugoslaviju. Ništa dmgo ni značajnije nije гекао pa ni to da su u Hrvatskoj pobjedile neofašistićke snage a da je on bio u stranci koja se već odrekla Jugoslavije i Srba oduzevši im pravo da budu konstitutivan narod u Hrvatskoj (SKJ-SDP). Reagovao sam na licu mjesta i izrazio sprenmost da istog trenutka izađem za govomicu, tražeći to od domaćina Pavića. Oštro sam reagovao i prema Zoranu Miškoviću pitajući ga što ovo znaći. Tražio sam da objasnim narodu Kozare da je u pitanju prevara. Pavić me je molio da to ne učinim zbog mogućeg skandala. Nakon samo jedne minute već je bio na govornici najavivši kulturno-umjetnički program. Svi gosti na čelu s Markovićem otišli su ua ručak u holel "Mrakovicu". Tamo sam došao i ja. Nisam

Dobrica Ćosić je tražio da odustanem od formiranja Socijalističke partije u Potkozarju I Podgrmeču

akon burnih događaja o Hrvatskoj i zaoštravanja situacije na bezbednosnom planu te nekih problema sa pokojnim Raškovićem objavljen je onaj fonogram njegova razgovora sa Tuđmanom. Kako sam ja u međuvremenu formirao Socijalističku partiju u Hrvatskoj, a nakon ne malog broja nastupa i međijski vrlo dobro propraćenih istupa, gospodin Dobrica Ćosić je preko meni dobro poznatog poslovnog partnera iz "Genexa” Slobodana Borisavljevića tražio da se sastanemo. Pristao sam na taj susret znajući koliku je specifičnu težinu na srpskim prostorima imao Ćosić. Poslije upoznavanja započeli smo otvoreni razgovor. Tom prilikom Ćosić je istakao svoju dugogodišnju prijateljsku vezu sa Raskovićem. Između ostalog mi je rekao da je on pokrenuo inicijativu da se formira SDS u Kninu. Da su se dugo borili oko imena i_ da je na kraju savjetovao Raškoviću da on preuzme stranku. Pričao mi je o svojim odlascima skoго svake godine Raškoviću u Primošten u njegovu kuću te posjeta Raškovića Ćosiću. "Rašković je" - reče mi Ćosić - "nakon što je u javnosti objavljen fonogram njegova razgovora u Zagrebu sa Tuđmanom, te interpretacije koje je оп u tome razgovoru upotrijebio u odnosu na Miloševićevu lićnost, te nakaradne atribucije o srpskora narodu, došao u ozbiljnu psihološku krizu

-sa mogućnošću težih posljedica". Reče da je ou u Beogradu, upravo kod njega. "Rašković se istakap je moj sagovornik Dobrica Cosid - nikada nije bavio politikom pa su mogući iskoraci koji mogu upropastifi sve ouo što je prethodno dobro ućinio. Zato su mu, potrebni dobri i jaki saradnici koji ćc mu savjetovati što freba ćiniti u datim situaciјаша." Spomenuo mi je miting Srba u Srbu rekavši da on nije bio pod kontrolom Raškovića već da je o svemu odiućivao Babić, a Rašković sa njime, već nakon samo nekoliko mjeseci rada, ima ozbiljne probleme. Kazao je uz to kako će vođi SDS-a savjetovati da se jedno vrijeme odmori od svega kako bi izašao iz krize. Gospodinu Ćosiću sam rekao da sam upravo bio kod gospodina Mdoševića kada je faksom stiglo pismo . Raškovićevog izvinjenja zbog onoga što je sadržavao objavljeni fonogram. Isto tako sam mu гекао da sam imao negativno iskustvo iz takvih nastupa Raškovića i njegovih saradnika u Petrinji. Tom prilikom sam гекао Ćosiću da Raškovićeva antikomunistićka indoktrinacija ne može da mu dozvoli da negira sve što je u prošlosti bilo pozitivno pa i Narodno-oslobodilačku borbu srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. Inače, гекао sam Ćosiću, nemam namjeru da se javno sukobIjavam sa Raškovićem u prvom redu zbog naroda ali niti ću tolerisati njegove saradnike kojima govomice služe za javno etiketiraпје. " Vidim da ste \i, гекао mi je Ćosić, formirajući Socijalistićku partiju ućinili vrlo usku vezu sa

rukovodstvom Srbije i javnost se sada uglavnom okreće ргегаа vama". Dobro je bio upozoat sa mojom dotadašnjom biografijom i političkim putem, posebno naglašavajući da sam vrlo uspješan direktor "Gavrilovića". D razgovoru je pokazao svoju naklonost politici Miloševića ali sa nizom primjedbi. "Da ja, reče ujednom času Ćosić, nisam u poodmaklim godinama isprsio bih se kao Slobodanov protukandidat u narednim izborima koncem godine ". Uz sve ono što smo razgovarali u prvom našem susretu gospodin Ćosić je tek na kraju izašao s razlogom zbog kojeg je zahtjevao razgovor sa mnom. Uslijedrla je njegova molba da ne idem na formiranje Socijalističke partije BiH, a pogotovo da to ne radim na području Potkozarja i Podgrmeča odnosno u banjalučkoj regiji јег on, Rašković i Karadžić su opredjeljeni za stvaranje SDS-a na lim prostorima. Vidjelo se da on dobro prati kretanja u Bosanskoj krajini i BiH uopšte јег je bio obavješten i o mome sukobu sa Markovićem na Kozari, zatim da sam imao sastanak sa partijskim rukovodstvom Banja Luke s temom formiranja SP BiH sa sjedištem u tome gradu, a nakon što sam vidio da Duraković ulazi u saradnju sa Račanom, Ribičičem, te počeo stvarati neku koaliciju sa Markovičem. Znao je Ćosič da ja to ne гаdim na svoju ruku već da je sve sinhronizovano sa Miloševičem i srpsldm, ođnosno jugoslovenskim rukovdostvom. S druge strane znao je i za visoki rejting Miloševiča među Srbima u BiH, posebПо u Potkozarju i Podgrmeču. Is-

tina je, ja sam neposredno nakon Markovičevog nastupa na Kozari, te formiranja partije i priprema dolaska Miloševića па Kozaru (Mrakovicu). Na drugoj strani Ćosić je, zajedno sa Raškovićem, povlačio poteze koji su na tome području trebah učvrstiti SDS. Tada mi je гекао đa u dogovoru sa Raskovićem dovode Karadžića na čelo SDS ВШ. Istakao sam Ćosiću, a on je to dobro znao, da su u pitanju partizanski krajevi (i Ćosič je bio рагtizan) i da će u njima teško proči SDS-ovski pristup obračuna sa svime što je partizansko odnosno što je vezano za Narodnooslobodilačku borbu. Naglasio sam da se, obračunavajući sa svim onim što je bilo pozitivno u prošlosti, a ne nudeći ništa pametno i регspektivno za budućnost osim parola i desne opcije, ništa neće postići, Naprotiv, stvoriće se međusobni srpski sukobi Sto će nas odvesti u propast. Podsjetio sam Ćosića da je u tim krajevima, uključujući i Baniju i Kordun, presudnu ulogu u zaštiti srpskog naroda od napada Hitlerovske soldateske i ustaša Ante Pavelića, imao upravo partizanski pokret, iznikao iz naroda. Jedan od vodećih Ijudi partizanskog pokreta bio je dr Mladen Stojanović, komunista, partizan, kome je narod Potkozarja mnogo vjerovao. No, njega je upravo likvidirao pripadnik našeg naroda, četnik Kondić, a ne ni Nijemac ni ustaša. Zato če na tom području, гекао sam, biti veoma opasno obračunavati sa prošlošću jer je taj narod uz velike žrtve uspio da se očuva na tim prostorima. Iz nastupa čelnika SDS-a iz Kniua i samog Karadžića vidio

sam da je sve upereno i satkano na međunacionalne sukobe i da je to ista linija kojom se služio Tuđшап u Hrvatskoj i Izetbegović u Bosni i Hercegovini. Izrazio sam u razgovoru sa Dobricom Ćosićem sunmju, da za tako krupan zadatak o kome on govori, može da ostvari i pokrije kninski SDS sa Raškovićem i Babićem, uzimajući u obzir i siromašan kadrovski potencijal kojim raspolažu. Istakao sam mu kako su mitinzi Srba po Hrvatskoj imali uz ostalo i zadatak da diskredituju srpske kadrove koji su u jednopartijskom sistemu bili na odgovomim zadacima, a što im je još veći grijeh, nisu dijelili mišljenje kninskih ćelnika. Ono što sam ja postigao vodeći "Gavrilović" гекао sam Ćosiću - zatim Petrinju i u širem smislu Baniju je moj ponos i nemam čega da se stidim u mojoj prošlosti. Pogotovu ne mogu niti hoću ustuknuti naprozivke tamo nekog Vučkovića sa Korduna što je svoj život u največem dijelu vezao za dobru čašicu, a sada na mitinzima udara talambase. Ja, naravno, nisam mogao da prihvatim molbu gospodina Ćosića oko formiranja Socijalističke partije Bosne i Hercegovine, međutim, desila mi se saobraćajna nesreća koja je puno toga zaustavila pa i taj zadatak. Moram kazati da sam na mitinzima SDS prepoznao mnogo toga iz Memoranduma SANU čiji je kreator upravo bio Ćosić, a baš taj Memorandum bio je glavna tema hrvatskih nacionalista u pojačavanju njihove aktivnosti u borbi protiv Srba i njihovih interesa.

30.10.1995. Svet