Свет

verzna priča o potpred- sedni-

ske ı aktuelnom ministru na-

- uke profesoru Ivici Kostoviću ı njegovim eksperimentima na mozgu počinje krajem &0-ih godina, nakon posete vrhunskog američkog stručnjaka za genetiku Psihijatrij- skoj bolnici Vrapče.

U saradnji sa profesorom Kostovićem, direktorom Instituta za mozak pri Institutu za anatomiju "Drago Petrović" dogovorena Je saradnja: bolnica u Vrapču snabdevaće "svežim" mozgovima ŠIzofrenih bolesnika Kostovićev Institut na Šalati, a ta is traživanja finansiraće ı naučno pratiti Amerikanci. Od posete američkog genetičara _ prošio je gotovo sedam godina, ı sve to vreme mozgovi nekih preminuhh šizofrenih

_ bolesnika parcijalnom ob-

dukcijom vađenmi su ız njihovih lobanja ı hitno dostavljani Kostovićevom Instituta. Na prvi pogled, reč je o uobičajenom naučnom istraživanju, no takav postupak mije bio zakonom regulisan, niti usklađen sa etičkim normama. Drugam rečma, la delatnost pojedinih radnika Bolnice Vrapče ı profesora

- Kostovića 1 njegove eckipe potpuno Je protivzakonita ı

ilegalna, te podleže Krivičnom zakoniku Republike Hrvatske. O etičkim aspektima tog. problema izlišno Je govoriti. ~

"SVEŽI" MOZGOVI ŠIZOFRENIČARA–—

Zbog čega Je, zapravo, uspostavljena saradnja ameTričkih stručnjaka za genetiku i psihijatrijskah ı neuroanatomskih stručnjaka zagrebačkog Medicinskog fakulteta? Razlog nije samo naučne prirode ı lako ga je razumeti. Istraživanja genetskih odrednica šizofrenije mogu-

Će je obaviti samo na "svye-

žim” mozgovima umrlih šizofrenih bolesnika, što je u Americi strogo zabranjeno. Osim toga, profesor KostovIĆ poznat je ı cenjen u američkim naučnim krugovima, ı Jedini je Još u bivšoj Jug.oslaviji imao dozvolu za istraŽivački rad na mozgu. Zagreb Je tako postao glavni istraživački centar za to područje u bivšoj Jugoslaviji. Zašto Je profesor KostovIĆ za saradnju odabrao baš duševnu Bolnicu u Vrapču? Budući da je šizofrenija bolest od koje se ne umire, nepo Šizofrenici umiru, kao ı

„Svet..8.1.1996.

ostala populacija, od drugih bolesti ili, pak, prirodnom smrću, do "materijala", odnosno "svežeg" mozga za 1straživanje može se doći samo u onim ustanovama gde Je staciomran veliki broj šizofreničara, dakle, u psihiJatrijskim bolnicama. Vrapče je najveća duševna bolnica u Hrvatskoj koja, prema gruboj proceni, Zbrinjava oko 600 bolesnika.

Na toj osnovi uspostayljena je saradnja između nekih radnika Bolnice Vrapče ı Instituta za anatomiju zagrebačkog Medicinskog fakulteta. Osoba od najvećeg, poverenja u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče i danas je prof. dr Vera Folnegović, koja je direktno kontaktirala, sa američkim stručnjacima i profesorom „ Kostovićem. Ona je odayno profesionalno povezana sa Kostovićem: dok je on bio dekan Medicinskog. fakulteta, ona Je bila na Katedri za psihijatriju.

U dobroj orgamzaciji

i

pgovi umrlih Ššizofreničara ilepalno su dostavljani profesoru Kostoviću na Institut za mozak, a glavni egzekutor koji je obavljao posao vađenja mozga nije bio stručni patolog, nego njepov po-

moćink, radnik koji se brine

profesorke Folnegović, moz- ·

o svim mrtvacima u Vrapču, koji ih pere ı oblači ı s pogrebnim preduzećem ugovara njihov prevoz do groblja. "Sveže" mozgove on Je u svom BMW-u prevozio IZ Vrapča Institutu na Salati, u posebnim posudama kako bi što duže zadržali svežinu i bili upotrebljivi za eksperimente. Nakon vađenja mozga skalp na lobanji bio je Zašivan ı rodbina nije mogla da primeti da su njihovi najbliži bili podvrgnuti obdukciji. Svake godine u Vrapču umire od 30 do 50 bolesnika, pa

. pretpostavljamo da je u šest

godina, koliko traju oya 1Sstraživanja na njihovim inozgovima, iz Vrapča u Institut moglo biti dopremljeno čak od 180 do 300 mozgova. i kvih postupaka ne bi se tidela ni čuvena Meri O 4 autor poučne i za ovaj slučaj indikativne priče o Frankenštajnu. Tako se takve, parcijalne obudkcije u Bolnici Vrapče obavljaju u tajnosti, ipak su se priče o tajnom vadenju mozgova umrlih šizofremwi-

čara pročule među zaposlenima. Govorkanja su postala sve plasnija pa je doktor Hodoba, upravnik Zavoda za

naučna istraživanja, odlučio”

da o celom slučaju izvesti

:| - SRANDRL LJ POO LU RZ ZN, HRURTSKOG

Etički komitet bolnice. Etički komitet, na čelu s doktorom Goretom, 22. februara 1995. zaključio je da je sporna saradnja između profesorke Folnegović i profesora Kostovića etički neutemeljena. TAJNO I NEZAKONITO

Zakonodavna tela, do danas, ta pitanja nisu regulisala. Ovom problematikom Stručno veće Bolnice ponovo se pozabavilo na svojoj sednici 23. maja 1995. ı donelo iste zaključke da mije dopušteno manipulisati mozgovima na taj način. Rukovodstvo Bolnice i članovi EHtičkog, komiteta nekoliko puta su razgovarali s doktorkom Folnegović, koja mije poricala saradnju s profesorom Kostovićem, nego ju je čak ı potvrdila, ali je obećala da će Zajedno sa Kostovićem pronaći način kako da se taj problem zakonski ı sa etičkog, stanovišta regulište, ic da će o svemu tome iZvestiti i rukovodstvo ı Etički komitet Bolnice.

Prema propisima o obdukciji, prosektura u bolničkim mrtvačnicama ima pravo na obdukciju za svaki leš koji joj bude predat, no na

molbu rodbine, a u sporazumu sa šefom odeljenja, prosektura može odustati od obdukcije, osim kad obdukciju zahtevaju sudsko-medicinski, sanitetsko-polcijski ih epidemiološki razlozi. Niko u slučaju jadnih šizofreničara iz Vrapča nije konsultovao rodbinu niti je unapred tražio dopuštenje od bolesnika da se njihov mozak nakon smrti može upotrebljavati u naučnoistražiyačke svrhe.

Po zakonu, o svakoj obdukciji vodi se zapisnik, u koji se unosi jasan ı objektivan opis leša, organa ı svih patoloških promena. Klinička obudkcija završava patoanatomskom dijagnozom, a patolog ı zapisničar na kraju potpisuju zapisnik. Na žalost, u vrapčanskoj klimci s nekim mrtvacima ı njihovim lobanjama obračunavao se radnik u mrtvačnici bez ikakvog zapisnika ı službenog, pisanog dopuštenja, bez prisutnosti stručne osobe ı VOđenja zapisnika.

- Najteži prekršaj naprayljen je pri utvrđivanju smrti. Naime. o tom postupku postoje vrlo precizna pravila, kojih se pridržayaju lekarı u celom svetu. U slučaju šizofreničara iz. Vrapča to pravilo nije se poštovalo, jer su In-

stitutu za mozak prof. Kostovića za ispitivanje trebali što "svežiji" mozgovi. Pravila, naime, strogo propisuju da se sekciji može pristupiti samo onda kada su izraženi sigurni Znaci smrti: mrtvačka hladnoća, mrtvačko bledilo, mrtvačke pege ı mrtivačka ukočenost, kako bi se izbegla mogućnost da se stanje "obamrlosti", koje se ponekad mamifestuje kod oboljenja ili ozleda središnjeg živčanog sistema, zameni stvarnom smrću. Sigurni znaci smrti mogu se utvrditi tek četiri do pet sati po nastupanju smrti, pa se obdukciji ne pristupa pre nego Što istekne šest sati od trenutka kliničke smrti. Pitanje je Jesu li u mrtvačnici Bolnice Vrapče poštovali to pravilo, ıli su vađenju mozga pristupili pre kako bi ga što hitnije poslali u Zavod za anatomiju na Salati. lako u Bolnici nismo mogli dobiti odgovor na to pitanje, on se sam nameće jer šest sati nakon sigurne smrti mozak više nije prikladan za ispitivanja. Poseban problem je to što sve ukazuje na činjenicu da rodbinu preminulih šizofreničara niko ni za šta nije pitao.