Свет

lesovo9ovzo a o va 2 0 e o a 9 % e W wighehei e Ww 6 s o,e Bajca, a a a, oB/B}ož e

Svet 29.4.1996.

| Piše: | _ Reporteri"Sveta" posetili

U su odmah nakon Miličić i: SoS a O

an nakon bombaškog napada na Bajrakli džamiju, u sredu 17. aprila, bilo je vrlo živo ispred ovog, jedinog verskog hrama beogradskih Muslimana. Muftija je tokom prepodneva održao pres-konferenciju, "nahranio" novinare i odlučio da ostatak dana posveti nekim drugim, korisnijim stvarima. U tom cilju, verovatno, ispred Bajrakli džamije su se smenjivali luksuzni automobil sa tamnim registarskim tablicama i crnpurastim VOzačima koji su dovozili predstavnike ambasada islamskih zemalja kod efendi Hamdije Jusufspahića, muftije beogradskih Muslimana... U penodu od petnaestak dana Bajrakli džamija u Gospodar Jevremovoj ulici dva puta je bila meta hombaških napada. Ovoga puta eksploziv je postavljen na mestu gde se spajaju minaret 1 zgrada džamije. Eksplozija je odvojila deo minareta ı prouzrokovala kišu stakla u ı oko džamije. Okolne zgrade skoro da više ni nemaju pro-

zore — sva stakla su otišla u paramparčad. Od početka rata ovo je sedmi napad na beogradsku džamiju, pa su stanari ove dorćolske uličice tražili da milicija postavi stražare ili češće patrolira kroz Gospodar Jevremovu.

U masi stranih limuzina, preko puta džamije, beli se jedan stari "kec" sa simboličnim natpisom — milicija i u njemu dva zbunjena lica. Mlađi pozornici, možda i početnici, iz kola osmatraju teren. Znatiželjnih lica vire kroz konture zamagljenog prozorskog stakla automobila, ali ne izlaze...

Nekoliko muškaraca sre-

- dnjih godina ulazi u dvorište

džamije, unoseći gajbe bezalkoholnih pića, verovatno Za restoran koji se spolja vidi. Na niskim - kućicama u dvorištu su zalepljeni komadi papira sa, nama nerazurmljivim, porukama na arapsKOUILJOZIKU |

"Ne verujem da će muftija moći danas da vas primi. Ima ceo dan već najavljene posete. Tu su ambasadori, znate... – kaže mlađi muškarac, ramih tridesetih,

obučen u sako i pantalone. To je hodža džamije, Mehmed Alija. "Vidite sa sekrefaricom, da vam zakaže za neki druPi dan..."

Ispred službenih prostorija nekoliko novinara čeka na obećani prijem. Tik do ulaznih vrata je mnogo cipela — pouzdani znak da muftija ima mnogo gostiju...

I dok gosti ulaze i izlaze, pokušavamo da uđemo u džamiju ı vidimo kakvu je štetu eksplozija izazvala. Nepogrešivo shvatajući značaj medijskog odjeka ovakvog događaja, mladi hodža nas pušta da uđemo ı slikamo prizor. Prostrana odaja, prekrivena ćilimima od ivice do ivice zidova, tog dana nije bila podobna za molitvu. Popucala stakla, erkondišn koji je od udara odleteo na pod ı nebrojeni komadići svetlucavog stakla po ćilimima. "Gospodine, izujte se!" — čuje se ljutiti glas čoveka koji se pojavio na vratima, upućen fotoreporteru. "U rcdu je" — odgovara hodža "danas ovde ne možemo da klanjamo, jcr ima mnogo

bombaškonj napada na

Bai

službene prostorije islamske verske zajednice i izuvemi uz

efendi Hamdija Tihirom Hasanovicem iz Nove demokratije: nakon

toga su od

coveka

ovdašnjih Muslimana : Nili obiašmjenje:

stakla i biće potrebno mnogo vremena da se počisti."

Na vratima džamije skupljaju se vernici. "Selam alejkum, Mehmed Alija" pozdravljaju se.

"E, moj Huso, vidi šta su uradili... zločinci su (o, zločinci... htjeli su minaret

da nam sruše." — čuju se komentari. "Očigledno je da su zlo-

činci hteli da sruše minaret, što je krajnji vandalizam, jer ovo je spomenik star tri veka i više. Da džamija nije tako stara, to jest da nije izrađena od čvrstog kamena, odletela bi u vazduh! Evo, pogledajte, sat je stao tačno u tri minufa do ponoći baš u frenutku napada" — pokazuje hodža. "Mnogo je uništeno, ali, hvala Bogu milosnome, niko nije povreden | _____ 10 Vraćamo se pred ulaz službenih prostorija džamije. Na vratima, na zelenom papiru piše "Strogo zabranjeno pušenje”. Računajući, naiyvyno, da će nas muftija možda pre primiti ako budemo unutra. pitano da li možemo da ga sačekanio u sobi pde je

s

sekretarica. Uredno poređane cipele pred vratima daju jasan znak — izuvanje. Ljubazna sekretarica, mlada devojka sa bosanskim naglaskom, obučena u pantalone i džemper, oko glave ima nabačenu crnu maramu. Donosi kafu i usput objašnjava vernicima koji su tog dana došli na unapred zakazane razgovore sa muftijom, da ih danas ne može primiti. Prostorija je prilično zamračena, na zidu iza nas je raširen prelep, jarko crveni ćilim. U uglu na policama mnogo knjiga sa naslovima na arapskom. Muftija povremeno izlazi iz svoje sobe, ljubi se sa gostima koji odlaze ı pozdravlja na arapskom. U prostoriji pored, koja se vidi kada se povremeno otvore vrata, verovatno neko živi. Okrugli sto ı niske stolice na sredini, sećije sa crvenim jastucima postavljene uza Zid. Starije žene, zabradene maramomni i u papučama, mile iz prostorije u prostoriju. U jednom trenutku iz "kućnog" dela čuje se špica Dnevnika ı Cecina pesma. Ni pregasno, ali ni tilio, rasi-

pa se muzika ı situaciju čini Još neobičnijom.

Bosonogi novinar najduže su čekali kraj posete predstavnika Nove demokratije. Desetak minuta pre nego što će muftija poći da klanja, novodemokrate izlaze, predvođene široko osmehnutim Tahirom HasanoviCe -

Iskoristismo ovaj predah ı ulazimo. kod muftije. Na improvizovanoj blic konferenciji Za novinare muftija ljubazno odgovara na pitanja. "Nijedan vjernik ovako nešto ne bi mogao da uradi. Ovo je djelo bezvjernika. Zao nam je što su ovom prilikom stradale i naše komšije, Jer su čak i na sedmom spratu na okolnim zgradama popucala stakla. Ovakve događaje doživljavam Kao napad na vjeru Islam i sve Muslimane... Ali, mi se nc bojimo, jer nas samo u &«HBeogradu ima 150.000, a u Srbiji dva i po miliona. Nli smo druga vjerska zajednica po veličini u ovoj državi i mi ćemo

sagraditi i novu džamiju" kaže Jusufspahić.

+ Da li ste posebno zaštićeni? Postavljeno je nekoliko milicionara pred džamiju, ali to Je samo sada dok Je svježe ovo što se dogodilo. Inače su Beograđani vijekovima čuvali našu džamiju... Još je knez Mihajlo 1868. godine izdao specijalni ukaz kojim Je obavezao Srbiju da štite džamiju ı plaćaju mujezina i mama... Tako je bilo ı za vrijeme kralja Aleksandra, ali danas... danas tu obavezu niko ne izvršava ı živimo od svog rada ı pomoći čestitih ljudi.

* Kako objašnjavate učestalost napada na Bajrakli džamiju sada kad je rat završen, u odnosu na ratne godine kada je nacionalizam bio mnogo žešći?

To su učinili oni koji su naučili da ruše džamije po Hosni ı Hercegovini, to su učinili neprijatelji mura...

#* A Ko su oi?

Pa, zna se – kaže, ljubazno se osmehujući efendi Hamdija Jusufspabić — Oni koji su izgubili rat!