Свет

ia

BC Umetnosfi.

Razgovarala:

LC OCU Fi IH

iroslava Mandića je · teško defini- sati. (ou JE istovremeno umetnik, performer. lutalica i pesnik. Autor Je nekoliko hiljada crteža. izveo je veliki broj performansa širom. Evrope ı do sada objavio Jedanaest knjiga. Osnivač je umetničke grupe KOD ı pisac nekoliko scenarija. Na put kreće 1984. godine (pešačenje) od Stražilova (groba B. Radičevića) do Londona (groba V. Blejka) tvoreći tako hodanja za poeziju". I upravo tu. na grobu Vilijema Blejka odlučuje ı kreće da pravi svoju plavu, nevidljivu "Ružu lutanja". "Ruža lutanja" je desetogodišnji projekt· (počeo |lO91. godine) neprekidnog hodanja Evropom. Britanska krifičarks' Lans Kejdan 1 projekat Je nazvala imetničkim ı sociološki m poduhvatom bez prena ı vodećim evropskim uminıčkitii jem” „Ruza lutapja Jo poklon ı poklonjenje čovečanstvu ~ Ovaj intervju predstavlja presek dosadašnjeg dela Miroslava Mandića ı napravljen Je 1.0606-og dana "Ruže lutanja •* Recite nešto o Vašoj umetničkoj avanturi. Avantura u umetnosti ı sa umetnošću počela je 1969. godine u mojoj dvadesetoj) godini. Sa Slobodanom Tišmom, Slavkom Bogdanovićem i Mirkom Radojčićem osnovao sam umetničku grupu KOD. Svetska umetnička scena,

i Sc

udosvada-–

tih godina, bila je obele-

žena kulminacijom ideje da Je umetnost život, život umetnost. Ovu ideju susrećemo kroz ceo period ljudskog stvaralaštva. Fridrih Helderlin ju je iskazao na sledeći način: "Umetnost se uči u životu a život umetnošću". Jedan od najboljih opisa ovog senzibiliteta možemo sresti u veoma uticajnoj knjiZi tog vremena "Stilovi radikalne volje" Suzan Zontag. Na ovom vrhunskom talasu Je bio obeležen ı moj rad. Za godinu i po dana radio sam u mnogrm stvaralačkim oblicima od poezije preko uličfilozofije Jezika. "mentalnih objekata” do videa ı filma Tntenzitet rada me euforično vodio ka nepoznatom | neotkrivenom. U prostore

ĆE

IRIMIHIJIIJH

opasnosti. Sluluo a da da tamo gde Je opasnost. tamo je i spasohosno. Ova iskustva nisu mogla biti zadovoljena društvenošću. nego nOY1nl izazovima. Tako sam u proleće 1971]. godine odlučio da prestanem da se bavim umetnošću, u želji da traganje nastavim u nepoznatom, nemogućem.

•+ Vaš prekid u umetnosti je koincidirao sa jednim događajem pola godine kasnije?

i Jeto JOVI _ codine napisao sam tekst "Pesma o filmu" koji Je objavljen u oktobru u časopisu "UJ SYMPOSION". Pošto smo .tada Živeli u "srećnim" vremenima, časopis Je zabranjen a Ja sam zbog svoje "Pesme o filmu" u februaru 1972. <odine osuđen na devet ı seci zatvora. I da ne bih ovoTiO O prošlosti nego o sadašnjosti, radujem se da će ovih dana naslov o og teksta biti obnovljeu u studijskom radu ml:dog pesnika ı reditelja Nenada Jovanovića. Njegov tekst će biti posvećen ljudima koji su zbog filma bili u zatvoru. A kako je biti u zatvoru ıli u zatvoru svih ZatVora, ZatVOTU SOpstVene savesti. možda se može pročitati u mojoj knjizi "Ne. ne verujem da se ova TeČCeItCa De ČUJE ~

• Pre nego što: Vas pitam za "Ružu luta-

nja”, volela bih kada Dbis-

tc ispričali nešto o vaša "Četiri hodanja za poeziju", koja su prethodila “Ruži.

Jula 1984. godine sa Stražilova (groba B. Radičevića) otpočeo sam svoje prvo hodanje za poeziju. Trajalo Je 560 dana, preko Lovćena (Njegoš) do Kranja (Prešern). Tri godine kasnije Put se nastavio od Kranja do Tibingena (Helderlin). Treće hodanje se nastavilo 1988. godine od Tibingena do Sarlavila (Rembo). 1990. godine od Šarlavila do CNS dona (V. Blejk). Bila su to četiri: hodanja kao četiri godišnja doba, kao VivaldiČVa 'Četiri godišnja doba", kao Eliotova "Četiri kvarteta". Ova hodanja kao umetnost hodanja nadovezuje se na radove Ričarda Longa ı Hamiš Fultona. "Forma moje umetnosti su kratke šetnje u pejsažu", kaže Fulton. Ovim hodanjima koja su bila propraćena serijom crteža, ı knjigama "Hodanje za poeziju", "Dete-dečak" ı "Nevini put", ni ne sluteći trusnost ı tragediju koja će zadesiti evropske prostore. kroz Evropu napravio sam Jedan put, put nevinosti ı pažljivosti. Put pesmu. Put napora ı heroJske vedrine. "Put, to najlepše ime koje sebi možemo reći _ Hodali smo: štap. beskućništvo ı ja. Hodali smo za poeziju. jel

poezija. rekoše stari Grci. Znači činiti. tvoriti”

+ Pred Vaše "Treće hodanje za poeziju" u Vama se rodila ideja o desetogodišnjem neprekidnom hodanju Evropom. Projekat ste nazvali "Ruža lutanja". O čemu se radi?

Devetog novembra 1991. godine na grobu Vilijema Blejka u Londonu napraviO sam SsVOJ "prvi korak" svog desetogodišnjeg hodanja. Od tada Je prošlo 1.666 dana, a preda mnom do 8. novembra 2001. je Još 1.987 dana. Prepešačio sam do sada 28.571. kilometar. Deset godina da bih se bacio u naručje mnogih jezika, raznih običaja, raznolikoj klimi, sukobljenim verama ı verovanjima. Da bih postao građanin bez države. Bez adrese. Samo građanin pažljivosti. Građanin sa pasošem čoveka u kretanju. Lutam da bih se divio lepoti tla ı ugradio je u kosmičku budućnost Zemlje. Lutam da bih načinio jedno mitološko putovanje za novim oblikom "deset proleća. deset lefa, dcsci

Jeseni, deset lutajućih zi-

Ima? HVrOporo Je mi JČ ona dovoljno poznata ı dovoljno nepoznata. Dovoljno mala ı dovoljno velika da sa 60.000 prepešačenih kilometara. posle 10 godina. išaram po njenom tlu plavu ružu. Tri osnov-

· dugim

8.7. 1996. Svet

ATA A ATA AO

na načina izražavanja u. hodanju,

ovom velikom velikom hodačkom performansu su reč. slika i telo. Rečima pišem knjige "Ruže lutanja".· Hodajući. svaki dan crtam deo velike Slike “Irayc EVrTOpce”_ Telom "sejem materijalno telo da bi uskrslo u spiritualnom duhu".

+ U okviru projekta "Ruže lutanja" trenutno pešačite Dunavskim parkom u čast Ernstu Jingeru. Za ovih četiri ı po godine velikog hodanja u petnaestak zemalja sam napravio nekoliko manjih ı većih performansa. "Svečana nedeljna hoda-

. nja", "Spomenici anonim-

nim „snagama ljubavi", "Molim pasoš čoveka u kretanju", "Pregaziti potok nežnosti". "Nežna šala", "Zaista, smrt ne postoji", "222 koraka od Vide do Miloša Crnjanskog". U Jesen ı zimu 1994. ı 1995. godine hodao sam 100 dana kroz sva sela Vojvodine. Sad već 64 dana hodam Dunavskim parkom pod nazivom "IO1 dan za 1O0l-u godinu Ernsta JinBCFaJI: + Zašto Ernst Jinger?

Ne samo zato što je on veliki pisac i što je svojim životom simbol ovog veka nego što sam u

Jednom intervjuu sa njim

pročitao kako mu je 90ogodišnji prijatelj. njemu. tada 80-ogodišnjaku napiSao. "9raol Erste: ti si nd

neki način još mlad a vi-

dećeš da život počinje posle 90-e. Jer tada ljudi postaju patrijarsi Života”. Ovo osećanje je precizno opisalo razgovor koji sam pre desetak godina u jednoj šetnji vodio sa Aleksandrom Tišmom, o tome da pobednici života nisu ni plavi ni crvehi, ni levi ni desni, ni bogataši ni siromašni, ni vernici ni nevernici, nego Jednostavno ljudi koji najduže žive: + Kako izgleda Vaše hodanje Dunavskim parkom i na koji način njime izražavate svoju zahvalnost i poklonjenje? Kao ı svih ovih četiri ı

po godine svakodnevno

hodam 20 kilometara. Sada ih svakog dana realizuJem u malom parku hodaJući od 13 do 18 časova. Ostalo je još 37 dana do 6. Jula ove godine. Svaki dan napišem jedan tekst poklonjenja rečima ı pojmovima za koje mislim da su važni za život. Svaki dan napravim Jednu fotograhtju poklonjenja na kojoj Jedna žena. Dada Felja, skoči u nebo raširenih ruku. grleći, ı zagrlja-

jem se poklanjajući svoj

deci ovog veka. Hodajući, svaki dan zamišljam jJedno veliko srce koga čine srca svih ljudi koji su živeli ı žive u ovom veku. Tako je mali Dunavski park, ovih dana centar sveta. centar u kome pulsira veliko srce XX veka.

"Subanrt ani AgPjijdeatveask/3