Свет

|

|

Svet I9.8.1998B.

ar SG. koliko žena zna šta je "ko_ ~ —- __- Tera

a O pojmovima kao što su "ofsajd" ili mdirekini udarac — izlišno Je raspravljau. Međutini, za razliku od ogromne većine, postoje devojke koje me samo da su upućene u fudbalsku terminologiju, već se Vrlo dobro snalaze ı ua samom terenu. U želji da ıh malo bolje upoznamo. poseul smo ženski fudbalski klub "Slosa" u Zemunu.

Neću vas "daviti" istorijatom ı staustikom, alı mije zgoreg pomenuti da ovaj klub postoji već 27 godina ı da je šest puta bio osvajač Kupa Jugoslavije. a pet puta državni „prvak. Ukratko, uvek u samom vrhu. ali... Još dok prilazite samom terenu na kome Zemunke ıgraju ı tremiraju, postaje vam kristalno Jasno da ovde sotovo ništa nije kao kod njihove "braće po kopačkama". Parkinzi, čak, ı drugoligaških naravno muških — klubova, liče na "isturena odeljenja" sajma automobila, a ovde, da nije gostiju restorana "Sloga". ne biste videli mi trotinet.

Međutim, priča o prvim fudbalskun koracima ovih devojaka gotovo je identičua

onima koje smo već toliko puta čuli od njihovih kolega.

Sve su počele "pikajući" loptu s drugarima iz ulice, a

„onda su poželele da se tome

posvete malo ozbiljnije. Raspitale su se gde je najbliži klub ı — počele da tremraju. Za razliku od fudbalera, onc – možda ı silom prilika –— od prvop do poslednjeg dana svoje karijere igraju isključivo ız ljubavi. "Kod većine ljudi fudbal je sinonim za velike pare, ali kod nas o njima mnema ni govora" kaže Kaća Dujić, igračica i sekretar „Sloge - "Bač malo pre smo komentarisale to što su Amerikanci, na Olimpijadi, osvojili 97 medalja. Kako da ne uzmu i 197 medalja, kad kod njih nema sporta u koji se ne ulažu ogromna sredstva". E. sad dolazimo do začaranog kruga... Da Je ženski fudbal, kod nas, popularniji, našli bi se spouzori spremili da "odreše kesu". Da Je neko bio široke ruke. uslovi za rad bi bili bolji, pa bi i rezultati bili zapaženiji, a gde su reZultati, tu su ı mediji, dakle ~ popularnost. Ovako. kako same igračice kažu, ovog trenutka je od nas bolja ı Rumunija. O) vodećima u ovo! sportu. kao što su skandinavske zemlje. Nemačka, Itali-

TI KOD DRUGIH PROFESIJA: Đunja

razvedena" u klubu

Cuče: Radivojević Verica, Fišćan Slavic.

'U NAMA IMA LEPIH I RUŽNIH, ŽENSTVENIH I | MUŠKOBANJASTIH, KAO

UVEK NA SAMOM VRHU: Stoje: Suhanek Ana, Stanojević Nataša, Je

__-

Easidiža

lić Biljana, Kukuruzović Rada, Dujić Katica, Lekić

Snežana, Džudović Dunja i Marjanović Marijana

| Džudović, jedina "srećno

Ljiljana

Fudbalerke zemunske "Sloge", višestrukog šampiona i državnog

| _ prvaka,za "Svet"

. pricaju o tome kako je

sa šminkom na licu istrcati na blatnjavi

terem

Ja. a odnedavno Amerika ı Kina – ızlišno je ı govoriti. Na kraju, u tiun zemljama ženski fudbal nije "čudo neVIOIO Sticajem okolnosti, svaka od ovih devojaka ima bar dve ulose – jednu u klubu i drugu, u školi ili firmi. "Sloga” nastoji da svojim Ipračicama mađe posao. To jeste lepo, ali -— samo po sebi postavlja se pitanje da li bi naši fudbaleri bili to što jesu, kad bi do tri radili u firmi, a popodne trenirali.

"Ne mogu a da nc pomenem da mi, iako mismo uspele da se kvalifikujemo za Evropsko prvetstvo, nismo bez kvaliteta", "pravda" se Kaća. "Nedavno smo bile u Nemačkoj, gde smo pobedile prvaka Bavarske sa 6:3. Mi stvarno možemo mnogo..."

Uprkos činjenici da se nalaze na marginarha sportskil događanja, nekoliko jugoslovenskih fudbalerki je uspelo da ode u inostranstvo

dve su bile na Islandu, jedna u Nemačkoj, jedna, baš iz "Sloge", u Fraucuskoj. Cifre koje se, u tim prilikama pomiuiju, kreću sc između 1rideset ı četrdeset biljada maraka. Pored "Sloge". žeusku fudbalsku ligu sačinjava još dvanaest klubova.

"U staroj Jugoslaviji, Zagreb Je imao tri, u Jjednom ftrenufku, četiri kluba, Osijek jedan, Pula jedan, Ljubljana jedan. Sad u Sloveniji postoji petnaest klubova,kao i u Hrvatskoj. Vidite koliko su oni napredovali za te čefiri godinc, a mi? Njihove reprezentacije se stalno takmiče po Eyvropi, mada primaju masu golova. U Ljubijani je reprczentacija Engleske postigla, čak, osam golova, ali — to domaćine mije obeshrabrilo." Koliko Je u Ljubljani bilo gledalaca ne znamo, alt je činjenica da ıh na terenu "Zmaja", ua kome su igračice "Sloge" podstanarı — mije baš puno. Iz nedelje u nedelju — pojavljuju se ista lica, tako da se, vremenom, IZImeđu publike ı igračica razvilo prijateljstvo.

Ukoliko ste ponusli}i da zbop malobrojnosti klubova "Sloga" retko igra utakmuice prevarili ste se. Osmi za bodove, veoma često igraju s muškim ekipama, s tim Šo su Im protivnici isključivo veterani, tj. oni koji su prevalili četrdesetu. S mladun selekcijama ne igraju, Jer Je razlika u snazi, ipak, preyclika. Sigurna sam da će se, sad, većina vas zapilati: Ka-

ko li, u tom slučaju, izgleda "čuvanje" protivničkog igrača, ali — devojke uglas kažu da je sve u granicama ferpleja. Doduše, postoje sredine gde se ide logikom: "Joj. ako me žena predribla, svi će mi se smejati". ali-da je muška sujeta baš toliko Jaka, ne bi ılh ponovo zvali, što im se redovno dešava. Kad su u Beogradu. na spisku "redovnih susreta” nalaze se omi sa — diplomatskun korom! Između ostalih, tu su ı amibasadori Austrije, Halije, Nemačke... U posebno lepoj uspomeni ostao un je Karl Loner, čovek koji Je, do prošle godine, bio sekretar nemačke ambasade. U znak pažnje, od iste ambasade su, pretprošle godine, dobile na poklon pgarmituru najnovije "Pumine" opreme.

Kako stvari stoje, fudbalerke "Sloge" lakše sklapaju poznanstva sa stranim ambasadorima nego sa domaćim fudbalskim vzezdama. Njih mahom ne poznaju, a o ljubavnim vezama nema ni POvora. Izuzetak Je Dunja Džudović, koja se svojevremeno zabavljala sa "Zvezdinim" prvotuncem Nedom Milosavljevićemi. "Sve Je trajalo dva-tri meseca. Uostalom, tad sam bila gotovo defc.. Imala

a, Gages Ana, Pavlović Jelena, Košut Marija, Belogradac Zorica, Said Suzana i Lazarević

NI U JEDNOM ŽENSKOM FUDBALSKOM KLUBU TRENER NIJE ZENA: Slavko Milošević, trener "Sloge"

~

sam samo šesnaest godina. I sad se sećam da je Neđa bio veliki protivnik ženskog fudbala. Kad malo bolje razmislim, svi moji momci Su bili fudbaleri, mada ne meki poznafi" — priseća se Dunja koja je izuzetak ı po "sentimentalnom ~ statusu”. Za razliku od ostalih koje ga definišu kao "srećno neudata" ona Je "srećno razvedena" ı majka petnaestogodišnje Ivane. Dunja, koju ostale igračice u šali zovu maskotom "Sloge". jer Je najstarija u timu (ma 33 godine), od ostalih se razlikuje u još jednom detalju. Naune, jedino ona na teren Istrčava s kornpletnim muejk-apon. što bi rekle njene koleginice, fale joj samo štikle.

"Svesme smo da ljudi koji nas ne znaju imaju neku svoju sliku fudbalerke. Međutim, skupi petnaest prodavačica, što važi za žensko zanimanje, i videćeš da među njima postoji isto toliko lepih, zgodnih, manje lepih, muškobanjastih, s dugom ili kratkom kosom, kao i kod nas. Podrazumeva se da na trening nc mogu da dođem u cipelama s visokom potpeticom, jer to – Jednostavno — nc idc uz, sportsku torbu, ali u nekim drugim prilikama su ome

uobičajen deo garderobe" — kaže Rada kojoj je, svojevremeno, mladić rekao: ili Ja, ili fudbal. Cinjenica da je danas jedna od mojih sagovornica, Jasno govori o tome Kako je glasio odgovor.

Kad smo se već dotakle tipično ženskih razgovora, nisam mogla da ne pomenem sledeću situaciju: utakmica se igra po kiši, bare po terenu, one blatnjave... SmeJući se od srca, Kaća odgovara na pitanje ı pre nego Što sam uspela da joj ga postavim: "Tačno je da se u tom trenutku zapitaš ta mi je ovo trebalo”, ali čim se, posle utakmice, okupaš, odmah drugačije razmišljaš. Teško je što se trenira i igra napolju, što trčimo na plus 35 stepeni, na minus 5 ili kad od vetra ne možeš da gledaš, ali na sve to moraš da budeš spreman. Ne kažem da je lako, ali je Icpo. U ženskom fudbalu jc ružan jedino pristup prema njemu."

Zanimljivo je da ni u jednom ženskom klubu trener mije žena, al: gospodin Slavko Milošević za to ima, moram priznati, uverljivo objašujenje: "Muškarac još i može da im bude neki autoritet, a žena – nikako!" +