Свет

Sa.ši da neko hoće da ga ćuje. Bio je to Šaban: "Sta ti misliš? Mene si hteo da prevariš?”. rekao je. Nazvao je ponovo. negde oko 13 časova. tog kobnog dana. i tražio Sašu. Javila se moja mama i rekla da je on kod druga. Zvao ga je kod tog druga. Pričao je sa Radonjom i rekao da on i moj sin dođu kod njega. Još je dodao da Saša ponese i "ono", misleći na pištolj. Otišli su. Pošto nije bio u stanu. čekali su ga ispred ulaza. Dovezao ga je neki momak. Saša mi je posle pričao. kako je Dejan taj dan izgledao grozno. kako su mu oči bile ogromne. i videlo se da je drogiran. Bio je obučen u crno. Zvao ih je da se popnu gore ali Sa.ša nije hteo. Pitao ga je da li se plaši. na šta je Saša rekao da se ne plaši. Pozvao ga je da pođe s njim do kioska da kupe novine i cigare. Pošli su. Radonja je ostao ispred ulaza. Neprekidno ga je tapšao po leđima i pitao da li se plaši, a Saša je govorio da se ne plaši. Kada su se vraćali prema ulazu. počeo je da ga vređa. da ga tuče. Uhvatio je Sašu oko vrata. i udarao neprekidno ponavljajući "Koga će.š ti da zezaš?" Kada je Saban stavio ruku na pištolj koji je bio za pojasom. Sa.ša je pucao iz pištolja koji je poneo da bi ga vratio. Nakon toga se dao u beg. Bežeći padao je i ustajao. Više ništa nije znao od silnog straha. Tvrdim da nije pošao sa namerom da übije Sabana. Zeleo je samo da se odbrani. Javio mi se telefonom od druga. Rekao je da ne može da dođe kući jer se nešto strašno desilo. Otišla sam tamo. Moj sin je sedeo obučen u tuđe stvari. njegova garderoba bila je sa strane. Po liku nisam mogla uopšte da ga prepoznam. Maska. Rekao je: 'Mama. Saban se iživljavao. Ja sam pucao. Mislim

da je on mrtav'. Ja sam odgovorila:’Hajde molim te ne lupaj'. Nisam verovala: "MOJ SIN JE U CELIJI SA POVRATNICIMA!" Uveče je došla milicija. Pitali su gde je a ja sam odgovorila da ne znam. Insistirali su na tome da je bolje da kažem gde je. zbog njegove bezbednosti jer nisu oni bili jedini koji su ga tražili. Sutradan se sam prijavio. Presuda od šest godina ga je izuzetno pogodiia. Baka i deka koji su ga odgojili. umrli su u razmaku od pet meseci, jer nisu mogli sve ovo da podnes’u. Niko nije ni očekivao da Saša bude oslobođen. jer je to što se desilo zaista strašno. ali on je samo pokušavao da se odbrani. Sad je u zatvoru gde čeka ponovno suđenje. Pritvor mu te.ško pada. U sobi je sa povratnicima, od kojih može svašta da čuje. Počeo je puno da čita i to uglavnom knjige iz psihologije. Kaže da sam ga pogrešno učila. da su svi Ijudi dobri. i da to nije tačno. Ali. i ja sam tako odgajana. Valjda je sudbina htela da Sabana. baš moj sin übije. mada je mnogo onih kojima se zamerio. i koji su ga jurili.". zavr.šava svoju priču gospođa Paunović. Branilac Aleksandra Paunovića. advokat Momčilo Bulatović. smatra da kažna od šest godina nema potporu. jer je njegova uračunljivost bila bitno smanjena zbog velike količine straha. Sud bi trebalo da prihvati činjenicu da je reč o prekoračenju nužne odbrane. a tada bi adekvatna kazna trebala da bude upućivanje u dom. ♦

* ŽIVOT NA VISOKOJ NOZI: Šaban ;■ snimljen neposredno uoči übistva

SREMSKA MITROVICA: SVIREPO UBISTVO PORED SAVE

Piše: Slobodan Spasovski

remska Mitrovica je poslednjih nekoliko meћввиваваии scci bila poprište nekoliko übistava i razbojništava. Najstrašnije je kada stradaju nevini Ijudi. Uputili smo se u najveću vojvođansku varoš na Savi da bismo saznali šta se 15. marta. oko 13.00 časova. dešaalo na obali reke kada je Ž.ivana Manojlovića (42) usmrtio hicima iz pištolja Milorad Božoki (19). omladinski prvak Jugosiavije u boksu. Posle nekoliko neuspelih pokušaja da dođgrno do verodostojnih informacija obreli smo se ispred kuće u koioj je Živan Manojlović ži'eo. L svoj dom primila nas je njegova supruga Du.šanka. Sedeli smo u trpezariji za stolom pored prozora koji je gledao na nekoliko desetina metara udaljen nasip pored Save i jednu sveću na njemu којл obeležava mesto traged-ijc. Za stolom su pored Dušapt . bili. Živanova šestra, . ica Мапојкл ić-Martiuak. Vinko i Dragana Mačsic. Du.šankin rođeni brat i snaja. Nešto kasnije pridružila nam se i Vesna, supruga Nenada Antanasijevića, jednog od očevidaca übistva. O tragičnim zbivanjima prvi je spontano počeo go■ oriti Vinko: "Skupili su se da zakolju jednu svinju. Pred kraj posla nasipom su nai.šli: devojka iz komšiluka i dvojica mladića. Onda je ta.j bokser poče.o da tuče devojku. Nije to bio šamar, on ju je tukao... bacao po nasipti. Ona je vikala ’Upomoć'". Kad su čuli to zaponaganje Živan. Nenad i Vinko su otrčali na nasip. Kada su stigli tamp, ona se • iiela od Milorada. a on je krenuo za njom. Rekli su mu da je pusti. Ona se uputila svojoj kući. a njih trojica krenuli sti da zavr.še posao. L tom momentu on se okrenuo i upitao ih: "Sta vi hoćete?" Oni su zastali, a Milorad je uperio pištolj ka Nenadu Antanasijeviću. koji je ■lajao 16 metara dalje. Na njega je- prvo pucao. Odmah /atim na Vinka Sladojevića, Dušankinog brata od tetke. ()ba puta je promašio. Žile .' nalazio na dva metra od njega. Prilazeći mu. upitao ga je: "A šta ti ’oćeš?", a atim ispružio ruku i pogodio ga u glavu sa razdaljine ■d jednog ipo metra. Posle iii ' trcćeg pucnja Milorad i nicgov prijatelj dali su se u i'eksrvo. MAMA, STA JE SA TATOM!?" Mučna lišina u sobi. a potom se u razgovor uključila Dušanka: "Vesna i ja smo hile iinutra kada smo čulc pucn.je. Kad smo čuli moju majku ko.ja je bila u dvorištu da zapomaže, izletele smo napoljc. \ idcli smo kal,o Nenad pridrž.ava Žiku, koji jc još stajao. Zatim ga je spuslio da sedne i kasnije

ga skroz spustio... Kada sam to videla, shvatila sam da je to kraj. Nisam znala šta pre da uradim - da zovem hitnu ili da odem kod njega. Posle toga on je ležao na nasipu još dva ipo sata (dok su policajci vršili uviđaj). Za to vreme deca su me u kući stalno pitala: ’Mama, šta je s tatom?’, a ja nisam znala šta da im odgovorim", vidno uznemirena pali cigaretu i nastavlja da priča o 17-togodišnjoj Aleksandri Antić, devojci sa nasipa: "Ja ne krivim tu devojku. Njena majka je do.šla tu, plače. Bojala se da dođe, jer nije znala šta ću joj reći... Nemam ja šta da joj kaženf. Ali sam pomisiila - moj muž je išao da brani Aleksandru. a ko će moju Jelenu da brani. Kakvu će zaštitu ona imati. Jako sam se rastužila kada je sin Vladimir došao i rekao mi: ’Majko, shvati da je to sudbina’". Priča o deci rastužila je Slavicu, Živanovu sestru, koja je i sama rano ostala bez roditelja. "Oduvek sam bila zahvalna majci što mi je rodila brata, da ne bu-

dem sama na ovom svetu. Kada su mi javili da je poginuo, mislila sam da je imao saobraćajnu nesreću. Kada sam došla ovamo iz Holandije (gde živi i radi) i čula da je übijen, nije mi bilo jasno kako je neko mogao pucati na tako dobrog čoveka". rekla je Slavica kroz suze. SKLONILA SE U BEOGRAD KOD OCA O dobronamemosti Zivanovog karaktera govorili su nam i njegove komšije. Niko od njih nije propustio da kaže da je bio izuzetan kolega. komšija i prijatelj. U prilog tome ide i činjenica da Sremska Mitrovica ne pamti veću sahranu. Pokušali smo da dođemo i do Aleksandre Antić. Verujemo da bi nam ona mogla dosta reći o Miioradu Božokiju s obzirom da se s njim zabavljala poslednje tri godine. Kako on još uvek nije uhvaćen. Aleksandra se strahujući od posledica mogućeg susreta sa Miloradom. sklonila u Beograd kod oca.

Ona najbolje zna njegov i...rakter: priča se da je stalno tukao i maltretirao. u svako doba dana ne tražeći ni skrovito mesto. Među me.štanima sad; kolaju priče kako je Bpžoki umešan i u übistvo koje se dogodilo na jednom splavu u Sremskoj Mitrovici pre nekoliko meseci. Možda to nije tačno, ali jedno je sigurno da niko nije iznenađen zbog zločina koji je počinio. Bio je kavgadžija i kao takvog svi mladi u gradu su ga se plašili. Kao delikvent odavno je poznat sremskomitrovačkoj policiji. Iznenađuju zapisi po nc kim beogradskim dnevnim novinama u kojima se žali za karijerom Milorada Božokija kao sportiste. Jer. po hačinu na koji je živeo. ddavnt je trebalo da bude u jedno od kazneno-popravnih ustjnova, a ne u omladinskoj reprezentaciji Jugoslavije. Kada konačno bude izveden pred lice pravde. verujemo da će mnogi I jtidi iz grada n: Savi osetiti olakšanje н

Milorad Božoki (19), omladinski prvak SRJ u boksu prvo je pretukao svoju devojku Aleksandru, a onda hicem u glavu sa razdaljine od jednog metra übio Živana Manojlovića (42) koji je sa još dvojicom prišao da brani nesrećnu devojku

ISMRTNAOBALI REKE: I Zivan Manojlović i mesto tragedije na kome se još j uvek vide tragovi krvi

Švet 31.3.1997.

51