СРЂ

— 50 —

Ј

Onda opet istomu vlastelinu 16. maja iste godine podava se 200 škuda u istu svrhu. Takogjer u istu svrhu dećembra mjeseca 1571. doznačuju se drugih 200 škuda činovnicima opravaka 11a sv. Lovrijencu. Te su se radnje povlačile i kroz prvi mjesec 1573. g., jer i za taj rok nalazim zabilježeno u računskijem lmjigama, koje sam na više mjesta u ovoj raspravi spomenuo, drugih 100 škuda za navedenu svrhu. Spomenuo sam pak u svojoj monografiji o sv. Lovrijencu na str. 10. kako na nekomu kamenitomu zubu, koji se nalazi na prvoj arkadi u dvorištu, urezano je: „Арг. 1639". Lasno je, da se ovaj datum odnosi na nova vrata tvrgjave, jer se još vrlo dobro može raspoznati, da su stara ulazna vrata bila upravo ispod kipa sv. Vlaha, a naši nam povjesničari ostaviše na uspomenu treh starijeh vrata ovaj natpis, što bijaše urezan nad istijem: Si nova vis Superum urgeret Thiphoea tonantum Haec habeant illum moenia, tutus erit.') Nova su vrata posve niska i malašna bez ikakvog ukrasa, a na gornjenm se pragu čitaju, rekao bi D.r Lujo knez Vojnović, ove današnjemu koljenu nerazumljive riječi: Non bene pro toto Libertas venditur auro. 2 ) Kad sve ovo ne bi bilo đosta, imamo jedan nepobitan dokaz da Lovrijenac nije rad jedne jedine epohe, nego da se ta tvrgjava malo po malo popravljala i nadogragjivala. Kroniste nam naime sačuvaše natpis, koji se čitao na arkitravu povrh bunara, što je u dvorištu. Bunar je doduše još tu; ali nema više ni arkitrava ni natpisa, koji je bio ovaj: Quas natura negat, dat aquas custodibus arcis Ars: jam pelle sitim quisquis amicus ades. 1609. 3 ) ') Evo prijevoda Kazuaoićeva: Da Tifea or'jaikoga Ovaka je tvrgja krila, Njeg' osveta Peruu-boga Ne bi bila dohvatila. ') Isti Kaznačić prevodi: Niti zlato ni kamenje drago, Ve6 sloboda, to je pravo blago. ') Opet Kaznaeićev prijevod: Narav tvrgji vodu krati, Umjetnost je al'uavrati, Nek' se ovog iz bunar« tiasi žegja nje euvara.

>