СРЂ

— 52 —

Za vrijeme velike trešnje 1667. tvrgjava ostade u opće zdrava: no ipak se иекако sorio i srušio komad zida do samijch vrata, te slučajno postane zaprijefien ulazak u tvrgjavu. U onaj se kobni čas nalazio na istoj Ivo Karlo Sorgo (Sjerković) kao knjietan tvrgjave uz šaku čuvara, koji svi, mješte da bi ih, nakon 24 sahata, drugi zamijenili, kako je bio običaj, ostanu i preko svoje volje u Lovrijencu zatvoreni i ocijepljeni od svijeii za više dana. ЛИ, pošto je bila prijeka potreba, da se za uspostavljeiije reda u gradu, sakupe sva vlastela, koja bijahu još ostala u životu iza onog užasnog dogagjaja, tako se neki požure da i Sorga pozovu u grad. Nego kako se nije dalo ni u tvrgjavu ni iz tvrgjave, jer vrata zatvorena gomilom ruševina, tako su morali onog vlastelina privezati čvrstijem užetom i spuštati ga polagano niz Lovrijenac, da se tako poveća broj još preostule gospoile. Sorga zamijeni na Lovrijencu Pero Ohmućević, koji onda bijaše ađmiralj dubrovačkog brodovlja. Ovaj je imao navlastito da pazi put itučine da se ne bi pojavile kakve neprijateljske lagje. Kad neke noći, naš Petar zbilja ugleda na mjesečini, kako se bijahu đošuljale dvije mletačke galije do one strane, gdje je trešnja bila najviše oštetila gradske bedeme, upravo izmegju bastijuna sv. Andrije i Bokara. Ohmučević ne budi lijen, dohvati se glavnice, te svojijem guštenm zagrmi na Mlečiće, te se bijahu već počeli iskrcavati. Strah ih obuze, a opriječit se ne mogoše, jer je pusta tvrgjava na visoku, a uz to tvrda i dobro naoružana, te oni u se dušu, pak bjež put Gruža, odakle do koji dan odjedre na sramotu put svojijeh žala. Tako je eto Lovrijenac u najvećoj pogibli bio na spas Dubrovnika'). Unutrašnjost tvrgjave sv. Lovrijenca u svojoj prostoti je do duše veličanstvena i odgovara potpuno svojoj svrsi. Golemi, čvrsti svodovi u lijepijem razmjerima opkoljuju dvorište, na njima počivnju sve gornje česti tvrgjave, kao što i zidno platno sa prostranijem terasama, 2 ) odakle se zadivljenomu olm pruža ničijem neograničen poglcd na morsku pučinu, na grad i predgragja mu. To su slike pune čara i raznolikosti, kojijeh se čovjek ne bi nikad sit nagledao i nauživao. ') Ovaj sam dogiigjaj iserpao iz rukopiaiie kronake M. Ba-iia. г ) U zadnje vrijeme liagrdili su te terase uekakvijem nadograa'ieiiijem prinoveima što smo obaznali da su golubinjaci, gdje se gnijezde i vježliaju goiuliovi pntuici za ratne vojuičke svrhe. Te su kućioe strašno vadile oei iz pooetka ; stad dakako m:inje, a navlaš otkad su ervene crijepove na krovovima obijelili. (CJred.)