СРЂ

— 104 —

0 bedemima grada Dubrovnika Vice Adamović VI.*) Povećanje grada prema sjevernoj strani, biva prema kopnu, bi ovršeno, pošto stanovnici romanskoga roda, nastanjeni, kako već znamo, na onom dijelu grada, što se zove sv. Marija, razvališe do temelja Bodinovu kulu, koja se podizala odmah do mosta preko morskog rukavca, što je dijelio, kako takogjer vidjesmo, jednu stranu od druge, a recimo i jednu krv od druge. Povjesničari narn ostaviše zabilježeno, kako je srpski kralj i veliki župan Bodin (1081-1100), potaknut od svoje žene, silovite grkinje Jakinte, bacio u tamnicu svoga strica Branislava uz još nekoliko državnijeh velikana kraljevske kuće. Kad su Branislavljevi sinovi đočuli za tako nemilo i nezakonito postupanje, stanu se bojati, da ih isti udes ne zateče, te pobjegoše u Dubrovnik, koji je već onda slovio kao sigurno utočište postradalijeh velikana. I odista oni, s nekoliko rodbine i naoružanijeh ljuđi nagju, megju dubrovačkijem zidinama, prijatna zaklona sebi i družini. Bodin, da obezbijedi prestolje svomu sinu, hoćaše da smakne sve one, te bi mu mogli da osujete tu namisao. S toga on udari na Dubrovnik golemom vojskom i iskaše na svaki način, da mu stričevići budu predati na milost i nemilost. АИ je tvrda vjera u Dubrovčana; njihova gostoljubivost i pravo utočišta (jus asili), nijesu im dopuštali, da izlože one, te jednom bijahu primili pod svoju zaštitu. Ne mogavši dakle svoj cilj da postigne, Bodin opkoli sa suha malu republiku, te je za više godina uznemirivao. Na posljetku pogubi Branislava i još ponekog člana vlastite rodbine, a to pred samijem zidinama Dubrovnika, kako bi jače ucvilio sinove nesretnoga Branislava.') Kako Bodin ispuni ovaj grozni čin, udalji se od Dubrovnika; ali u spomenutoj kuli ostavi i na dalje jaku stražu. Dubrovčanima ipak pogje za rukom, da u oči Uskrsenja, mirnijem putem, osvoje *) U potonjem broju ima bit glava V. ove radnje, a ne IV. kako je pogrešuo štampano na str. 48 II-oga Srgjeva broja. (Ured.). ') Luocari 14; — Orbini 233; — Mattei, II. 17, i 499; — M. Ban „Zrcalo povjestnice dubrovačke" 133; — Engel, 73; — Appendini 1. 2S8; — Epidauritano per l'an. 1876; — C. Бошковић „Слике из српске историје" ; Београд, 1882-