СРЂ

— 158 —

clili naši slavni praoci da obezbijeđe slobodu i neođvisnost ovoj grudici zemlje, braneći je kroz dugi niz vijekova toliko od pandža grabežljivog mletačkog lava, koliko od krive muslomanske ćorde. Ako u svojoj želji i namjeri nijesam potpuno uspio, nadam se da će omladina, ta naša uzdanica, ipak primiti dobrovoljno ovu ako i slabu radnju, koja će ako ništa otrgnuti iz zaborava gdjekoju znamenitost naše dične prošlosti.

Saćokradica (lz Teokrita) Nekadara Ljubav kradljivicu, Kad dizaše iz ulišta saće, Najegjena zla upeknu čela; Sve joj rani na prstima kapke. Pa plakaše ona od liolesti, I od muke duvaše u ruku, I lupaše o zemlju nogama, I trčaše tamo i ovamo. Dok ukaza Afroditi bocu, I reče joj kazujući ruke: „Kolišna je živinica čela, A gle rane kolike zađava!" Nasmija se Afrodita majka: „А n'jesi li kao čela i ti! Malalma si, nuti kolišna si, Pa kolike ti zadavaš rane."

Posrbio Z. Z. Z.