СРЂ

_ 174 —

U Ston nije mogao uljesti nijedan stranac bez osobite đozvole uzvišenoga Dubrovačkoga kneza, jer je bila tvrgjava i znatno mjesto a na turskoj granici; to im (Dubrovčanima) bješe darovano od njekoga Bosanskoga kralja, kako se gore pripovijedilo u prvoj knjizi. 1 ) III. 1333. Videći republika ljubav i dobrostivost kralja od Eašije prama Dubrovačkoni puku, i pošto je on glavom više puta zarekao se da će to pokazati u djelu, odluči da uvidi, odgovara li sve riječima. I pokle je odavna republika pregla na kojigod način da steče grad Ston s poluotokom Ratom, nastojala je đa postigne svrhu. Ali pošto u Senatu bješe na čelu mletački knez, cijenilo se da je zgođno zatajat mu načine, koje je trebalo upotrebiti, eda se izbjegnu opreke, kojima, u svezi mletačkijeh spomenutijeh načela, prije njegovi preteče zatezahu i priječahu djelovanje, koje je imalo bit krepko i pospješno. Za to bi odlučeno izabrat đeset mudrijeh Senatora, koji, uzimajući svu oblast Senatovu, imali su raspravljat i sve radit što je nuždno za postignuće namjere. Ova odluka bješe ona politička tačka što uredi dobro posao, jer oni mudri ljuđi tako tajno su poslovali da knez nije obaznao ništa; i tako Mlečići nijesu mogli protivnijem srestvima igrati. I oni mudri izbornici poslaše Mihajla Menčetića i Klima Gučetića poslanike da na ime republike raspravljaju s kraljem od Rašije i sa Stjepanom, banom Bosanskijem i s drugijem, koji bi mogli imati koje pravo na Rat, jer i ako Ston i Rat spadaju Zahuinlju, i podložni su Bosanskomu Banu, ipak pošto otprije zapremiše ih sinovi više puta spomenutoga kneza Branivoja, a bili su ubijeni od kralja od Rašije i od Bana Bosanskoga, tad ova dvojica megju se razdijeliše onu banovinu uzevši jedan dio kralj, kao potomak Nemanjine kuće, a drugi Ban kao gospodar staroga Zahumija. I rečeni poslanici bez velikoga truda ugovoriše s kraljem da poluotok potpane pod Dubrovačku republiku s neltijem gotovo feudalnijem naslovom, i za to bješe izbrojeno kralju 8000 iperpera s obećanjem svegjernoga godišnjega najma od 500 iperpera, a Bosanskomu Banu bilo je obećano 600 iperpera na godinu. 2 ) ') Sve ovo poredi u „Razzi La storia di Eaugia" in Lueea Per Vincentio Busđraghi. *) Iz „Chroniea Eagusina Junii Eesti" izdanje Jugosl. Akademije. Zagrabiae 1893, st. 124, 125.