СРЂ

— 248 —

Milostina u Islamu. 1 ) Srđevo uredništvo pita me da mu objasnim, je li milostina kod Muslomana vjerski dogmat ili prosta moralnost, koja biva u običajima. To mi nudi priliku da razvijem jedno od naj glavnijih pitana. I evo me: Vjera Muslomanska kao i kršćanska veoma je milosrdna prama svojijem sinovima, velika je dobrotvorka za, siromahe među vjerskijem pristalicama. Ta krepost ne sastoji samo u milostini nego u zamjeničnijem brigama i društvenijem svezama, što postoje među vjernicima. Nalazimo na svakom obrazu Korana kitica, koje zasjecaju u opće u milostinu; navodim samo u tu svrlui ove tri kitice, kojijeh se mogu u ovaj tren sjetiti: „Naj boji je čovjek onaj, koji čini naj više dobro svome iskr„nemu. Žudi tvomu iskrnemu ono što žiuliš sebi samomu „Krepost sastoji u vjerovanu u Boga, u lcnigu, i u naj pokoni dan, ,,u davanu za Jubav Božiju pripomoći svojijem srodnicima, siromasima ,,i putnicima, u otkuplanu robova, u osluživanu molitava, u dijejenu „milostine, u održavaiiu zadane liječi, u pokazivaiiu ustrpjenstva u „suprotivama i u teškijem vremenima i kad je nasije. Oni koji ovako „rade pravednici su i boje se Boga". 2 ) Ovo je o l,ubavi u opće, koja mnogo naliči, kako se vidi, kršćanskoj Jubavi, Evanđelskoj, sadržanoj u lijepom nalogu: ,.Ne uči„nite drugome što ne bi htjeli da vam se učini". Što se pak Jubavi tiče u smislu milostiiie, ta se dijeli u dvoje; jedan dio je svojevolan, a drugi nametnut kao dužnost. Svojevojna je ona milostiiia, o kojoj je riječ u izreci: „Тајпа milostina blaži srčbu Božiju." 3 ) Javno dijelit milostiiiu, ali bez hvastaiia, vazda je dobro djelo; ali bole je nadarena milostiiia, kad je tajno učinena, bez taštine, prosto za lubav Božiju i svoga iskrnega. Evo u prilog toj stvari ove tri kitice iz Korana: „Oni koji su podatne ruke za hvastane 'ne će požeti nikakve „koristi od svojijeh djela. — Vjernici su dužni udijeliti siromasima

') Odgovor pitanu upravjenom piscu od uredništva Srđeva u )u\ 4-oai, u primjedbi na obr. 170. a ) Sura II, k. 172. ') V. Sii br. 4-i.