СРЂ

— 297 —

zgocli. 1 ) Istom svrhom i tebi sada ovo dopisujem; ne da gradim kritiku, Bog me toga sačuvao, nego jedino radi zamjenitoga poučena. Sve je dobro i pravo što si napisao u uvodu Niza (str. 3-4); čistimo jezik dakako od tuđinaka, koje baš nijesu od pamtivijeka ukorijenene; ali uprav to mi je i klinac, koji me bode. Je li baš sve tuđe ono što se piše da je? Staro nemačko, magarsko, tursko je И izvor, korijen nekojih našijeh riječi, kako ti i ini filolozi hoće? Erbo dvije riječi sudaraju se u korijenu ili poštogod nalikuju se, ima li se odmah zaglaviti da su naši pozajmili od tuđega? Ne bi li se moglo zaglaviti i protivno? Meni se čini da bi o tomu naj veće imala sudit drevnost naroda; (sad ćeš ti opazit da riječ drevnost nije naša nego staroslavenska; uzmi kako ti drago, ja ću je u nekome smislu sveđ upotrebiti), te onomu (narođu) koji bude stariji nek' pripane vlastitost prastaroga korijena ili riječi. A sađa ko je stariji? Staronijemac ili Slavjanin pod imenom Venda? Magar, Turčin u ovijem stranama, ili starohrvat i starosrb? Naši među Indoevropskijem narodima drevnošću svojom prehode mnoge, er, kako se povijeda, oni prevališe preko Urala u sjevernu Evropu još šestoga vijeka prije Isukrsta; kada pređoše, nosili su sobom svoj jezik ukorijenen, kako i ini koji, od tamo protekoše, u staroindijskomu t. j. u sanskritu, pa s toga i štogodi srođan s onijem od istoga korijena. čemu dakle iskaću svojbinu, ili boje zajam nekijeh prastarijeh korijena oli ti riječi u staronijemaca, magara, turaka, kada osvem staronijemaca ova dva posjedna. jučer amo prispjela su? Sa staronijemcem možemo imati kojigod opći korijen iz sanskrita, i imamo ih n. p. mutter i mati, Bruder i Brat, Schwester Sestra, Yolk— Polk — Puk, arl, raloitd.; pak opeta slazeći Vendi i Hrvati niz Germaniju možda sudarajući se po naličnijem riječima u istomu smislu s staronijemcima, uopćiše ih i prvi i posjedni u svoj rječnik кб svoju vlastitost a da ih zamjenito nijesu ni pozajmali. Znam paka da magarski jezik u prva doba vrlo bijaše siromašan, s toga kad Magari napadoše na Panonske Slavjane i zavla') Grehota, ako su se ti đopisi i opaske izgubile! Ko zua meffu spisima Kureleevijem ili Vodopićevijem da se i ne miffu! Tad bi bilo zgoduo izuijet ih na vidjelo, i to bi još tvrite dokazalo, da je Vodopić i u linguistieuoj grani mogao podignuti svoj glas.