СРЂ

— 300 —

Mehmed Ali-paša Rizvanbegović. Umro je Mehmeđ Ali-paša Rizvanbegović! — Mehmecl Ali-paša rođeii je 1834. g. u Stocu gdje mu je otac bio od najviđenijih l.udi. Tu je učio prve nauke, a za tijem pomagao ocu u upravjanu iuiana. Kad je 1862. g. dolazio tamo mufetiš čuveni Gevad paša, Mehmed Ali, pun žel,e da što bo|e posluži svome suvcrenu, stupi u vojsku kao narednik. S nim je stupio u vojsku i negov bratić Đamil bej, sin Hatis paše, koji je odmah postao porucnik, a tako isto i Luttipaša Eminagić iz Travnika, koji je danas đivizioni gencral u Solunu, dok se prvi povratio na svoje imane. Mehmed Ali paša, ako i nije učio više vojne nauke tako je odvojio u vojsci znanem, do koga je sam došao, i ličnom hrabrošću, da je u službi napredovao, naročito otkad je na prijestoje stupio N. I. V. Sultan Abdul Hamid Han II. God. 1877. pokazao je veliko lično junaštvo, zbog čega je bio nagraden i rangom i ordenom, a zatijem je premješten u Jedrene, gdje je za sve vrijeme bavlcna ostavio najjepši glas. Iz Jedrena bio je premješten nazad nekoliko godina u Erzerum, gdje je kao divizioni general bio sve do smrti. Pokojnik je u svakom pogledu bio ugledan čovjek, služcći vjcrno vladaocu, te nastojeći da među svojijcm ostavi glas dobra čovjeka. Mehmcd Ali paša ostavio je četiri sina i tri kćeri. Stariji brat Mehmed Ali-paše, Hafis paša, imao je rang bcjler beja, a sin niu Aarif Hićmet bej, čuveni turski pjesnik sađ, je predsjcdnik mehkemei istinafa na Adliji. Uz podatke „Carigradskog Glasnika" nadostavit nam je, da je Mehmed Ali paša ostao vazda pravi Hercegovac, pa kao Hercegovac nije zaboravio svoju otagbinu, nego se navraćao, da je posjeti, gdje su ga zemjaci, osobito Srbi u Mostaru, raširenijeh ruka dočekivali. I kada je dobio knigu „Petar II. Petrović-Negoš", u kojoj sc govori o negovu pok. ocu, pisao je D.r Lazaru Tonianoviću ćirilovicom pismo puno toplijeh bratskijeh osjećaja. Duši mu Bog udijelio vječno uživane! To je bio velik rodojub a rodo^uble je potvrđivao zborom i tvorom, što tvrde različita pisma, od kojih nam je ovdje za sada priopćiti samo dva (pisana ćirilovicom), uprav^ena na našcga suraduika, koji je bio u najbojemu prijatejstvu s velikijem pokojnikom;