СРЂ

— 302 —

ti imaš srca, a svijet je varav i srca nema. I ja imam srca, te je ilugo vremena da šetam po svijetu i tražio sam čovjeka i gledao |ude, koji imaju srca, i među tijem rijetkijem uvjerio sam se, da si ti od srca. Na srcu put ima, ali i ako smo se čuli kao zem^aci, nijesmo poznavali srce jedan drugonra, a sad i ako se nijesmo lično vidjeli, srca nam se dobro poznaju, te kao čovjek od srca čovjeku od srca kažem: — Da si mi zdravo, i daj Bože, da brzo mognemo jedan drugoga rukom za ruku, kao iskrena braća i prijate],i, koji ne razbiru o tome ko se krsti, a ko klana, jer vjeruju da je bratstvo sve, i da je brat mio koje vjere bio. Primi sada moj iskreni i bratski pozdrav od tvog neviđenog zemlaka i prijateja, kao od najviđenijeg prijatela i brata, koji ti želi sve što želi samome sebi. M. Ali-paša Rizvanbegović. Ja sam te predugo zađržao na odgovor, ali nije moja pogreška, jer je tvoje pismo adresano na Erziđam, a ja sam u Erzirumu. čim sam primio, odmah sam i odgovorio; zato ti šajem s ovijem pismom i moju kartu-vizitu. Dragi prijatelu zadužio si me da ti pošajem svoju sliku, jer vidim da si imao u nacijonalnom odijelu moju fotografiju, koju si ponio bio i na izložbu, ali ti obećavam, ako Bog da, čim iz Hercegovine stignr. mi unuci, koji su godinu prije bili otišli sa sinovima i unucima, da ću ti poslati jedan grup. H?ala i slava Bogu, ja imam četiri sina, od kojijeh je jedan oženen opet od Rizvanbegovića; dva oficira, a jedan je u gimnaziju, četvrti je nejak. Opet primi i ovdje topli hercegovački pozdrav. * * Erzi-rum, u Juliju 1901. Mili i uvaženi prijatelu i zemlače moj! Iz tvog posjedneg pisma uvjerio sam se da moja pisma nijesi dobio, kao da je nekako suđeno da se moja pisma na tebe gube. To je čudan slučaj! Kakomudrago, našao sam dobro da ih dam na recepis, ne bi li tomu slučaju doskočio. Tvoje prijatel,sko pismo i