СРЂ

— 314 —

Mudre izreke i poslovice Arapske. 1. Onaj koji ne pozna zlo, u to upada. (Ne možemo ubjegnut zlu nego poznavajući ga i znajući načine, kojima se možemo od nega očuvati). 2. Čovjek je skriven pod uvojkom svoga jezika. (Možemo poznati vrijednost jednoga čovjeka, kad smo ga čuli govorit). 3. Хе moli nego tvoga Boga, i ne boj se nego od tvoje savijesti. (Kad molimo koga, ponižujemo se pred nime; a kad se bojimo od svoje savijesti, ne činimo zlo, i, dosledno ne bojimo se od nikakve oblasti. Ova izreka pokazuje ponositost i duh nezavisnosti, što je harakteristika u Arapa). 4. Imati potrebe od kogagod, to je bit negov rob; moć ga se proći, to je bit nemu jednak; obavezat ga čijem, to je postati negov gospodar. 5. Cijena čovjekova nije drugo nego dobro što on čini. (Vazđa cijenimo čovjeka po negovijem dobrijem đjelima). 6. Osveti se zavidniku mukama negove vlastite zavisti. (Ne možemo u istinu zavidniku naturit veću kaznu nego što je pečal te ga neprestano grize radi čestitosti zaviđenoga čovjeka). 7. Covjek je neprijatel onoga što ne zna. 8. Ne gledaj onoga koji govori nego ono što govori. (Riječ treba paziti, a ne čel,ađe, koje je reče). 9. Ne pouzdaj se u tvoga neprijateja, ali još mane u tvoga prijateja; prijatejstvo može jedan dan prestati, pa prijatel će bo\e znati načine da ti škodi. 10. Neprijatel, ne će nigda moći da zada neznalici jada, što ovaj zadava sebi samomu. 11. Ako hoćeš prigovoriti prijate],u sve negove slabosti, do malo ne ćeš naći više što ne zaslužuje prigovora. 12. Nije potreba obazirati se kakvo je koje čejade; u negovu licu nalaziš pravu riječ. (Regbi da su Arapi uvjereni da je lijepo lice vazda ogledalo unutarne vrsnoće, i da je naznačuje; a naprotiv ružno lice da je znak zloće. Biće koji razlog zašto oni tako misle). 13. Nemoj malo cijeniti neprijateja i ako je slab; prhla slamka škodi oku, a mala mušica može ozlediti lava.