СРЂ

— 320 —

ali to su uradili ponajviše kad su dopisivali s Dalmatinskijem pjesnicima, kao Naješković s Brtučevićem (Hvaraninom) ili Vetranić s Hektorovićem (Starograđaninom), ili opet kad su posvećivali svoje radove Hrvatima kao Zlatarić Banu Zrinskomu'). No i onako mogao je kojigod dubrovački pisac nazvati svoj jezik hrvatskijem. Ali za gotovo tri duga vijeka ima toga samo 5-6 puta; i po tome se vidi da je to nekako sporadično a ne sve sebe (passim), kako bi se imalo očekivati u tri vijeka, jer druge nas literature svojim narodnijem imenom zabliještuju gotovo na svakom obrazu pojedine knige, kao što je n. p. u Francuskoj, Talijanskoj i Španolskoj kniževnosti i u drugijem. No ipak nema kud ni kamo, jer stari Dubrovački pisci svoj jezik kad i kad nazivju hrvatskijem, i to je činenica, s kojom treba računati. A trebalo je da oni pisci zovu tako onaj jezik, i inače nije moglo ni da bude. I evo zašto. kfiiževnikom. Pa ni Pavlović ('747) nije bio Dubruvčauiu; to je omaška Kukujevićeva (Hrv. bibliograf. br. 1426-1427). St. Zlatović (Frauovei obr. 473) kaže (bez potvrde) da je bio iz Stona; ali se ni to ne može vjsrovati, jer se u Stouu i u i'iegovoj okolici upotreb)ava južni govor (Rad CIII. obr. 68), a Bernardin I'avlović piše zapadnijem. ') G. Akad. T. ilaretić Hrvat (Rad, kn. 89, obr. 236) pobijajuć svoga z.emjaka Bro7,a kaže: ,,Na str. 160-161 navodi pisae potvrdu, da su još u drngoj poloviui XVI vijeka zvali i Dubroveani svoj jezik hrratski. Ali trebalo mu je tražit jaeu potvrdu od one, koju navodi. Ispisujući na ime rijeei iz posvete Zlatarićeve Elektre nije držao na uimi, da je Zlatarić samo iz kurtoazije prema hrvatskom velikašu Đurđu Zrihskomu mogao reći: „stavih se za tijem s jednakom požudom ueinit hroatsku Grkifiu Elektru. Sofoklovu". Da je to bila samo kurtotizija, to se vidi iz riječi: „Spjevaiia od vrijeduijeh Latina i Grka, koji vam i u vaš hroatski jezik govore", dakle je dubroveaniuu Zlatariću hrvatsko ime dobro pozuato, ali s tim je hotio samo toliko reći, da će negovu knigu i Iirvati veoma lako č.tati i razumjeti, jer izmeffu Dubrovačkoga i hrvatskoga govora nema velike razlike. Za to ne možemo iz Zlatarićevijeh riječi izvesti onoga zakjučka, što ga je izveo g. Broz veleći: . po tome jasno izlazi da je Dubrovčauin Dinko Zlatarić zvao svoj jezik hrvatski." Veoma bi uam drago bilo poradi važnosti same stvari da je g. Broz naveo koju jaču potvrdu tomu, da su Dubrovčani svoj jezik zvali hrvatskijem, a sebe Hrvatima; a ako su navedene potvrde iz Zlatarića jedine ili bar naj jače, onda se treba ogledati za drukeijem dokazima o hrvatstvu ili uehrvatstvu Dubroveana." A naš Budmani (Stari pisoi XXI., 1899. Djela Dominka Zlatarića, život i djela D. Z. obr. XXX.) o tome kaže ovako: „Ovo svoje kniževno djelo (Eiektru) a i druga s Aima naštampana pokloni knezu Jurju Zrinskomu, te s obzirom na iiega piše na naslovu: ,,iz veće tuftijeh jezika u hr^itski izložene", a u pismu ua nega: „Stavih se za tijem s jednakom požudom učiait Hrvaćku Grkinu Elektru Sofoklovu", i ,,od vrijedniieh Latina i Grka, koji vam u vaš hrvatski jezik govore."