СРЂ

— 327 —

А F 0 R I Z IVII. — Papa Sisto V. гекао je, da će svaku ženu proglasiti sveticom, koja dokaže, da se muž nije nikada na nu potužio. — Žena, ako je ružna, onda mužu nije mila; ако je lijepa, onda se sviđa i drugima; ako je bogata, onda je muž siromašan; ako je ona siromašna, onda je teško hraniti; ako je mudra, onda hoće ona da vlada; ako luda, onda ne umije da sluša (ili što je još gore, onda hoće da i ona vlada). — Ima neka vrst žena, koje se srde, kad im kažeš: ja vas lubim; a srde se pako i onda, kad im to ne kažeš. — Brak je Jubavi to što i vjetar vatri; ako je većma ne raspiri, on je ugasi. — „Ко uzimU' Ијери ženu, taj vodi nemir u kuću svoju" vele Arapi. Ali ni sa ružnom ženom čovjek nije uvijek osigurao svoj mir. — Ni Sofokle nije mislio o ženi onako, kako je o nima pisao. Jednom ga prijateU hvalili, što u svojijem tragedijama iznosi sve mudre, poštene žene, a ne kao Evripid, koji nam prikazuje sve naj gore ženske haraktere. Na to Sofokle odgovori: „Evripid iznosi žene onake kakve su, a ja ih iznosim onake, kakve bi trebale da budu". — U veseloj se igri zapleti završuju ženidbom. U životu se nome počiiie. — Viktor Igo (Hugo) čudi se, kako je to vješto na svijetu udešeno te je svakome data prikladna igračka: Lutka je data djetetu, dijete je dato čovjeku, čovjek je dat ženi, a žena đavolu. — Udovice su kao svijeće, koje su već gorjele. Lakše se pripale. -— Pitaj ženu: Šta je to iskrenost ? — Odgovoriće ti: Kad pogreške svojih prijatejica bez okolišana priznamo. — Verne veli: Žene ne znadu cijeniti čovjekovu lubav. Jer za to što su one za iiu sve dale, čijem su mogle raspolagati, drže da su je velikom cijenom platile. One žive u vječitoj obmani, jer i onda kad primaju žrtve, drže da ih one davaju. Žena živi samo onda kada Uibi, onda se tek nađe, kad se u čovjeku izgubi. Žensko srce rođi se prazno i ništa u nemu nenia, što bi se moralo iseliti da načini mjesta slici U l ^l en °g a čovjeka. Ali čovjekova duša puna je i živa;on mora naj prije istisnuti cio svijet, da može u nu smjestiti 22