СРЂ

— 549 —

s pravom, možemo uporediti sa najboUjem pjesmama drugijeh srpskijeh pjesnika, koji se pošjeđnijeh godina pojaviše. Karabegović ima misli, ima poleta, a nada sve ima — osjećaja. Iskren je, iskreniji nego i jedan drugi pjesnik, koji je poslije Đure Jakšića propjevao, a iskrenost pjesnikovu mi mnogo cijenimo, baš danas, kada, povodeći se za tuđijem, nesrpskijem uzorima, mnogi pjesnici naši liju krokodilske suze, prevrću očima i prave se mučenici. da ih gotovo žaliti moramo, — a sve to izvještačeno, lažno. Ko da posumna u iskrenost, Avdinu, kada n. pr. ovako poručuje Jovanu Dučiću, pošto je ovaj napisao svoju priču Moj otac: Tako t.i je od vajkada u nas: Braća nisu živila k'o braća, Mržna im je razđirala grudi, A vjera ih razdvajala luto U dv'je čete pak],enih boraca, Demon im je srcima zavlado: I na brata brat je digo ruku, Pa kroz duge godine i vj'eke Nastavhili djelo Kajinovo. Mnoga li je zakukala majka Svom jedincu viš krvavih grudi, U hladno ga cjelujući čelo. Mnoga li je procvilila Juha, Mnoga moma uzdahnula bono! — — A taj uzdah peče u dno grudi, K6 od gvožđa usijana str'jela, I sa čela hlađan znoj procuri. Stisnem srce i prokunem l,uto Crnu prošlost kukavnu i sramnu, I sam sebi uzeo bih život, Jer se stidim gleđati po sv'jetu Sa nesloge našijeh otaca

Ovo je jedna od najjepšijeh Avdinijeh pjesama uopšte, a od patriotskijeh je upravo najjepša. Druge patriotske pjesme običnije su, slabije, i hih je pjesnik pisao u mlađim godinama. Ipak i u liima, na nekijem mjestima izleti po koji iskren, mladenački usklik n. pr.