СРЂ

— 523 —

listu. Bio se sastavio kniževni oclbor, na čelu kojega stajao je on glavom. Nadahnut pravijem rodojublem, kazao je u pero odbornicima tople riječi da rasture na lieke rodojube i kniževnike. Gotovo su se svi odazvali, kojima je poruka pošla, i pristali uz Slovinčcv program. Od ovijeh kao zlameniti primjer iznosimo I^ubišino pismo odborniku Peru prof. Budmani. Evo ga. Poštovani Gospođine! Primio sam vaš časni list, kojim mene na ime Odborovo nudite da stupim u surađništvo novog lista kniževnog Slovinca. Radujem se.da će u starom Dubrovniku počet jednom izlaziti odavna očekivati list; želim dobiti negov program; zahva^ujem što ste se na mene sjetili i obećajem da ću nedostašne mi sile po mogućnosti dragovojno na tu domo^ubnu svrhu žrtvovati.') Primite znak mog počitovana i uvaženosti. Bcč 11 Aprila 1878. Pokorni služitej S. I^ubiša. Poštovanom Gospodinu Petru Budmanu Dubrovnilc. Gore smo kazali da su gotovo svi pozvani kniževnici prijazno i rodojubno pristali na odborov poziv. Samo jedan, čuveni Hrvat, nijc pristao, nego se dapače okomio na nakanu Odborovu, i u tome smislu otpisao pismo. To je bio pokojni Mihovio Pavlinović. Odbornik Zore, kome je bilo upravleno pismo, priopći sve svomu čeoniku Medu, a ovaj uze Pavlinovićevo pismo i gotovo interlinearno napisa odgovor na prigovor i predade sve odborniku Zori, da to štampa, kad bude, u „Slovincu". To kasnije izostane za razloge, kojima se je lako domisliti; ali sad je zgodan čas da se to na javnost iznese u „Srđu", jer je to mlaz svjetlosti, koji objašnava oba mišleha tijeh našijeh na glasu pokojnika. Evo dakle toga Pavlinovićeva pisma s interlinearnijem odgovorom i su dvije premetnute uvodne riječi našega Meda. Što je razmaknuto, to je Medovo. ') Ijiubiša je održao rijee, jer u „Slovineu" ima liekoliko 6egovijeh priloga još prve godine Slovineeva života (1878).