СРЂ

— 679 —

Drača zove „krajine hrvatske", a Boku Kotorsku „điku od Hrvata'). To je pogreška, koja je potekla iz onakvijeh basana kao što su popa Dulđanina. Treba imat na umu same Kačićeve riječi: „Eazličiti pisci različito kažu i kako oni pisaše, onako ti ja pridajem". Kad bi se na Andriju Kačića gledalo kao na istorika, onda bi bilo istinito ono što kaže o nemu Iv. Kukulević: „Bunca vriedni naš Kačić". 4 ) Eto na što dovodi izrabjivat glasovito ime kako je Kačićevo u stranačke svrhe, ne osvrćući se na rodojubje starca Milovana, koji jc i srpsko ime smatrao svojim, jer je kazao: „Smeđerevo, srpsko stolno misto, gdi stari naši кгаЏ i bani pribivaše". 3 ) Hoćeš li, mili brajane, čut i daje? čuj dakle. Što da sudim o knižici, koja temeji Hrvatstvo Dubrovčana na poznatoj izjavi Dubrovčanina Gundulića, sina pjesnikova, koji je bio pukovnik u vojsci Leopolda I, i koji se ponudio g. 1670 franceskomu poslaniku na Bečkomu dvoru, vitezu de Gremoville-u, da će poći, ako poslanik želi, u svoju zernlu, biva u Dubrovnik, da ondje sakupi 3000 Hrvata i Arbanasa za službu Franceskoga Kra)a. 4 ) Daje anonimni pisac trijezno stvar razmislio, bio bi odista zastao na tomu, da se ta Gundulićeva vojska imala sastojati ne samo od Ilrvata nego i od Arbanasa. Odakle opet i Arbanasi u Dubrovniku ?! I toliki broj ?! No pisac anoninme kiiižice izvrće i kaže da je Hrvate imao Gundulić sakupiti u Dubrovniku, a Arbanase u Arbaniji. Ali to Gundulić nije kazao, nego da će ,,u svojoj zemji" sakupiti vojsku od Hrvata i Arbanasa, biva ,,u Dubrovniku". Uzim],ući stvar ad litteram, po ovome bi dakle Dubrovnik bio nekakva hrvatsko-arnautska država. Risum teneatis!!! Ali očito to nije tako, nego naprotiv ko trijezno razabira, doći će do uvjerena da je Gundulić, ono nudeći, htio da kaže da će poći u Dubrovnik i ođanle kao iz središne tačke između Hrvata i Arba-

') v. Razgovor 1889 obr. 408. ') Putne uspomene 1873, obr. 64. — Poredi i: ,,0 Срповом имену, написао B. Тј. у Веограду 1900, обр. 40, опаска 4. ') Korabjica 1782, obr. 432 kod 1438 god. ') V. rečenu knižicu na obr. 39, i v. Bogišić, acta conjurationem Petri a Zrinio et Francisci de Prankopan nec non Prancisci Nadasdy illustrantia. (Izd. Jugosl. Akad. 1888 na obr. 205). — Tekp.t franceski glasi: „d' aller lever en son pavs, <iui ost Raguse, un rogiraent do trois milles Cravates ot Albanois ponr lo sevvice đe Votre Majeste".