СРЂ

— 581 —

а stanovnike ugarske slovenske krvi zove često Ugričićima; hrvatsko pak ime ne ulazi uopće nikacl ni u poznatijem „pactiones" nego se vazda spomine „Ugarska". I hrvatski akademik Matković kaže'): U to isto doba kad je Dubrovnik došao pod Ugarsku zaštitu, nije prestao plaćati dohodak od 2050 perpera u zlatu kralu srpskomu"; a da|e 2 ) isti Matković zove ovu nagodbu nagodbu s Ugarskom — a ne s Hrvatskom. I po ovome, moj dragane, bistro vidiš, koliko temeja imaju tobožiii dokumenti Dubrovačkoga Hrvatstva u knižici anonimnog pisca. Što god je pak na uhar Srpstva u Dubrovniku, to poznatome piscu ne vaja i svakako se izmotava; n. p. za srpske pisare veli on, da su to bili izvanci, koji su pisali Čirilovicom u dopisivanu republike s vladarima srpskijem. — Ali to nije tako. I evo dokaza: G-. 1550 piše Dubrovački pisar na „srpskom jeziku": Subscriptio(nem) lingue serviane feci hic scriptam per Nic. Pasq. de Primo, cancellarium dicte iingue, de mandato d(ominorum) c(onsulum). 3 ) Za g. 1564 imamo sličan dokumenat, a prof. Rešetar dokazuje da su srpski Dubrovački pisari bili pravi Dubrovčani a ne izvarici. 4 ) A da sve ovo ne hramie, eto je poduprto od zapisa g. 1638 iz našega arhiva, koji glasi: A di p.mo Nbre 1638 De cnto de Sig.5" OffiF si grida e proclama 1' infrsto tenore in lingua Serviana p maggior intelligenza d' ogniuno alla Loggia del Col p Ivan Kiviero plagente me Florio Stay quanto segue: Po zapovijedi Gospode Off.ST od Pramatike dava se na znanje svakomu od kojemugodi drago jes vrste, da su đosle bile zabranjene i u naprijeda se zabranjuju haljine vezene iliti malo iliti vele, izvan čeljađim zđvora za deset godina samo, i druzijem u gradu po kući i po gardinu i na dvoru izvan kuće, ma pod haljinam skrovito ') V. Trg. polit. hist. obr. 15. 3 ) Ibidem obr. 17. 3 ) Arhiv fiir slav. Phil. ХХГ (1899) obr. 500. ') Ibidem XVI (1894) obr. 336-7.